Wednesday, August 25, 2010

ZAŠTO DEVOJKE (ŽENE) NE VOLE SEX BEZ OBAVEZA?

Prethodna tema nam je već dala jasan nagoveštaj zašto devojke ne vole sex bez obaveza. Ne vole ga zato što ih je društvo uverilo u to da ništa od toga nemaju. Trebaju da daju za džabe ono što muškarci kod njih najviše cene. Pa, svima je jasno da je sex “roba” koja se plaća na tržištu. Da je to roba koja ima svoju vrednost i cenu kod muškaraca. I sada žena treba toga da se odrekne i da to što je najvrednije što ima za trgovinu sa muškarcima jednostavno pokloni. Takvim jezikom priča društvo u ženama.
S druge strane, kakve koristi od tog sexa radi sexa? Gde to vodi? Kakvo je to ispunjenje? Gde je tu životni smisao i društvena obaveza koju žena mora da ostvari – brak i porodica?
Dok čitate ova pitanja osećate da u njima ima nekog smisla. Tako je jer je to uobičajena društvena logika koja se duboko usadila u našoj unutrašnjosti, pa nam se čini tako jasna, poznata i istinita.
Dakle, najvažniji razlog zašto devojke ne vole sex bez društvenih obaveza je jako potsvesno uverenje da je to u najvećoj meri besmisleni čin, i da ništa posebno dobro za devojku u tome nema. Čitavo društvo neprekidno devojkama šalje takvu poruku. Crkva upozorava na nemoral i bezbožništvo koje je vezano za sex van braka i uobičajenih društvenih odnosa obavezivanja. Država sa svoje strane preko svih mogućih kanala pritiska ka društvenoj moralnosti i dužnostima građana prema svojoj državi i naciji.
Društvo je, inače, uvek jedan konzervativan mehanizam koji voli razlike da uprosečava, da ljude hipnotizira bezbrojnim “dobrim savetima” kako da vode svoj život. Ne moraju uopšte da misle svojom glavom – društvo će to učiniti umesto njih. Potrebno je samo da budu lojalni građani koji znaju šta je red i šta ide a šta ne. Kroz tu “društvenu pomoć” društvo nam servira gomilu predrasuda koje nemaju nikakve veze sa stvarnošću. Ogroman broj tih stereotipa je baš u oblasti sexa. Mi ih potsvesno prihvatamo jer ih svi drugi prihvataju. Jer je to “najnormalnija stvar na svetu”.
Iako u društvu postoje različite društvene grupe i raznovrsni oblici dešavanja koji se često čine kao protiv društveni, ipak će društvo sve takve glasove sa strane vešto uprosečiti i minimizirati.
Na primer, naučnici su utvrdili da česta masturbacija kod muškaraca (barem pet dana nedeljno) čak za osamdeset procenata smanjuje mogućnost pojave raka prostate.
To će možda kod nekih muškaraca smanjiti potsvesni pritisak da rade nešto nemoralno dok gledaju porno film i masturbiraju, ali bez obzira na to, masturbacija u glavi prosečnog čoveka nikada neće biti shvaćena kao nešto prirodno i dobro. Društvo će se već pobrinuti da bude tako. Jer, društvo je odraz proseka, i taj prosek će se bez obzira na neke društvene “inovacije” koje tu i tamo dolaze do njega uvek držati po strani – na konzervativnoj strani.
Zato će i naučna otkrića da sexualni odnos pokreće mnoge pozitivne procese u telu takođe samo ući kod većine devojaka na jedno uvo a izaći na drugo. Jer, ogromna većina devojaka će na sex gledati kao na društveni a ne na prirodni proces. Gledaće na to kakvu društvenu poziciju im sex donosi a ne kakvu prirodnu korist bi mogle od njega da imaju.
Kao što je već rečeno, žene su prisiljene da žive u svetu muškaraca. Muškarci pišu društvena pravila a ne žene. Po tim pravilima žena koja voli sex je “kurva”. Za muškarce ne postoji sličan naziv u jeziku. Postoji reč “švaler”, ali ta reč se koristi za onoga ko vara ženu, a ne za onoga ko voli sex. Za muškarce se podrazumeva da vole sex i da se njemu rado prepuštaju.
I kod varanja u braku se muškarcima daleko više gleda kroz prste nego ženama. I kod, na primer, suđenja za silovanja. Ako postoji i najmanja mogućnost da se žena prikaže kao neko ko je dao povod muškarcu za sex svet muškaraca će spontano pokušavati da nađe izgovore za muškarca da je bio privučen, naveden, namamljen sexom, pa je, zbog toga, bože moj, morao da siluje, jer mu je “pao mrak na oči”.
Žene osećaju taj moralni društveni krst koji moraju da nose što se tiče svoje sexualnosti, i zato će pre da potiskuju svoju sexualnost nego da se prirodno otvaraju za nju. Zbog svog tog društvenog uticaja koji promoviše sexualnu zatucanost a ne osvešćivanje, kao i zbog jake moralne osude koja mnogo više pogađa žene nego muškarce, u devojkama i ženama se često stvaraju sexualne blokade, frustracije, kompleksi.
Zato ima mnogo žena koje za sebe smatraju da su frigidne, da su polno neosetljive ili da imaju vrlo smanjenu sexualnu potrebu. S tim u vezi, mnoge žene se pitaju, zašto muškarci dižu toliku frku oko sexa kada je to ionako jedna obična stvar?
Dakle, devojke ne vole sex bez obaveza zato što je kod mnogih od njih njihova sexualnost prisilno svedena u okvire društveno prihvatljivog a ne prirodno prihvatljivog. Zato sex bez društvenih obaveza ne pali dugme za start kod većine žena. Jednostavno ih to ne privlači, jer iznutra ne osećaju želju za tim. A želja ne postoji zato što postoji strah od moralne osude i poniženja sa kojim bi se devojke suočile ako bi slobodnije izražavale svoju sexualnost.
Muškarci, iako su u prvi mah privučeni ženama koje imaju izraženu sexualnu energiju koju mnogo ne skrivaju, ipak, takvim devojkama u dubini duše to ne smatraju kao vrlinu, nego pre kao manu. Kao društvenu neprilagođenost. Kao nešto što je rizično i nepoželjno. Zato muškarci vole da idu u krevet sa takvim ženama, ali se uglavnom njima ne žene. Žene to vrlo dobro znaju i zato i ako možda imaju sklonosti ka jasnijem izražavanju svoje sexualnosti prinuđene su da to kriju i potiskuju da svoje muškarce ne bi dovodile u zabunu.
Jer, društvo kao glup mehanizam pridaje mnogo veću vrednost sexualnom neiskustvu i stidu, nego sexualnoj osvešćenosti. Uvek će devojke koje gledaju u zemlju kad se govori o sexu i crvene u licu biti za društvo mnogo vrednije nego one druge koje vole da ističu svoj sexipil bez stida i ustezanja. Društvo će ove stidljive proglasiti za “svetice”, a muškarci će stajati u redu da se njima ožene. Jer, one ih navodno nikada neće prevariti. Gluposti. Ali, tu nema pomoći. Takav je društveni mehanizam. Draže mu je neznanje nego znanje, iluzija nego istina.
Dakle, devojkama je u svetu muškaraca jako teško da iskorače iz uobičajenog načina ponašanja i furaju svoj fazon. To važi za sve oblasti društva, a pogotovo za oblast sexa.
Neke će devojke baš to i uraditi, bilo zbog toga što ih je baš briga šta društvo misli, ili zato što imaju tako jaku sexualnu energiju koju ne mogu da kontrolišu.
Ali, društvo ne čine retki pojedinci i izuzetci nego masa. Većini devojaka neće pasti na pamet da se izlože riziku moralne osude u društvenoj sredini u kojoj se kreću time što će da se više nego obično otvore za svoju sexualnost. Suviše je to težak teret za većinu. A i zašto bi to činile. Većina ne vidi nikakvog razloga za time. Jer, društvo im te razloge svakako neće “servirati na tacni”.
Sledeći razlog zbog koga devojke ne vole sex bez obaveza je mogućost pogrešnog vezivanja.
Pošto društveni faktori kod devojaka najčešće igraju odlučujuću ulogu u opredeljivanju za određenog muškarca, onda je stavljanje sexa na prvo mesto nekako pogrešan redosled u glavama devojaka. Jer, devojke generalno mogu da imaju sex sa mnogo više muškaraca nego što mogu da imaju odgovarajući društveni odnos koji smatraju veoma poželjnim. Taj poseban društveni odnos koji ih privlači, najčešće materijalni i kulturni, će za razliku od sexa teže pronaći kod muškaraca.
Dakle, kod davanja prioriteta sexu postoji rizik emotivnog vezivanja za pogrešnog muškarca. Za onog sa kojim, doduše, postoji neka fizička privlačnost ali, zato, postoji rizik da neizvestan društveni odnos koji je za devojku mnogo važniji može svo eventualno sexualno zadovoljstvo da pokvari. Da ga pokvari time što su možda u pitanju dve nespojive društvene ličnosti, dva različita karaktera koji ne mogu da funkcinišu zajedno u nekom društvenom odnosu – zabavljanju ili braku.
Emotivno vezivanje za pogrešnog muškarca u glavama devojaka ne može da donese ništa dobro. Devojka je, na primer, malo više romantične prirode i uglavnom se lako vezuje kada se otvori i pusti nekoga u svoj život. Pogrešan muškarac za koga se emotivno vezala na bazi sexa znači samo nevolju. Pre ili kasnije će morati da dođe do bolnog procesa odvikavanja i ljubavnog otrežnjenja. Devojka zna da će morati da prođe kroz mučan period u kome joj je patnja zagarantovana.
Dakle, za devojke je mnogo prihvatljiviji društveni put. Da se najpre upoznaju sa oblikom društva u muškarcu – kako razmišlja, šta voli, kog je kulturnog nivoa, modnog stila, itd, pa onda ako je to prihvatljivo da polako otvaraju prozor za fizički izgled, sexualnu privlačnost.
Zato je mnogim ženama prioritet da muškarac ima smisao za humor, da je interesantan, druželjubiv, inteligentan, poslovno ostvaren i, zašto da ne, bogat, pa tek onda zgodan i sexualan. Fizička privlačnost je, svakako, veliki plus, ali, ipak, najčešće samo kao dodatak a ne kao osnova.
Iako “dok se bacaju udice” i dok se partneri odmeravaju sa strane fizički izgled dominira i kod muškaraca a i žena, ali taj uticaj je najčešće kratkog veka. Čim se uspostavi komunikacija među partnerima društvo počinje da im stavlja uobičajene maske i da ih tera da igraju društvene sexualne igre - da se, naravno, opredeljuju na bazi opštih društvenih simbola a ne međusobne prirodne usklađenosti.
Naravno, sasvim su moguće i veze na bazi obostrane jake fizičke privlačnosti i sexa, ali veliko je pitanje koliko će takva veza opstati pod pritiskom društvenih faktora koji se neprekidno upliću, nameću i skreću pažnju na sebe i svoje potrebe. Iako mnoge žene misle da ih fizički izgled muškarca prilično opredeljuje, potsvesna reakcija je, ipak, jača prema privlačnim kvalitetima uma a ne tela. Takva situacija, naravno, ne ide na ruku sexualnom iskustvu bez društvenih obavezivanja, jer je osnova takvog jednog odnosa baš jaka obostrana fizička privlačnost.
Sledeći faktor protiv je nepoverenje. Jer, da bi sex bez obaveza kao odnos počeo da se stvara neophodno je da postoji izvesna doza početnog poverenja.
Ali, kako doći do tog poverenja kada je žena slabiji pol ne samo na društvenoj lestvici nego je i fizički slabija od muškarca. TV i novine su pune sexualnih manijaka koji se iživljavaju na ženama. Silovanja, zlostavljanja, crne hronike. Sex je jedan od najčešćih motiva za koje se vezuju kriminal, ubistva i telesne povrede, trgovina ljudima, itd. Kako žena da poveruje da se iza zgodnog lica ne krije neka prevara koja će je skupo koštati?
Na ovaj faktor protiv se nadovezuje i sledeći – nemanje kontrole. Jer, šta će se desiti ako muškarac želi više? Ako se kroz sex emotivno vezao i želi sa devojkom širi odnos od samo sexualnog? Ako želi društveni odnos – zabavljanje, brak? Šta ako devojka to nipošto ne želi?
U takvom slučaju, dolazi se u situaciju koja je mučna za devojku. Nastaje problem u kome muškarac može da pravi neprijatnosti devojci koje su istog tipa kao kod, na primer, društvenog odnosa zabavljanja, iako je devojka u sexualni odnos bez obaveza ušla baš zato da bi takve stvari koje se dešavaju kod uobičajenih društvenih veza izbegla. Tražila je samo sex i “mirnu glavu”, a dobila, na kraju “glavobolju”.
Na faktor poverenja se nadovezuje i pitanje nedostatka diskrecije. Devojka očekuje da je muškarac diskretan i da će sexualnu vezu držati van očiju javnosti. Ali, da li će se to stvarno desiti? Neki muškarac neće umeti da drži “jezik za zubima” jer mu prija da se pohvali pred drugima i tako ističe svoj ljubavnički kapacitet. “Kakva korist od toga ako i neko drugi ne sazna”? Devojka time može da dođe u neprijatnu situaciju da mora da brani svoj moralni integritet zbog nekog glupana koji ima “dug jezik”.
Na kraju, kao poslednju stvar, navedimo i to da žene ne vole sex bez obaveza zato što im to možda niko nikada nije ponudio. Tradicionalno se od muškarca očekuje da prvi priđe devojci, pogotovo kada se radi o nekim odstupanjima od društvenih pravila kakav je, na primer, sex bez obaveza. Devojke očekuju da neko pripremi tu situaciju za njih, da umiri njihove strahove, da rasprši sumnje. Da objasni zašto, kako? Koji su motivi za to? Šta se iz toga dobija?
Muškarac koji je uglavnom (kao i devojka) jako opterećen društvenim sexualnim igrama nije u stanju da na razložan način predstavi takav jedan koncept devojci. Jer, kod njega sve bubnji na uzbunu: “Njegov zadatak je da je odvede u krevet, a ne da je zbunjuje nekim čudnim konstrukcijama koje devojka najverovatnije neće razumeti niti će ih pozitivno primiti. Može samo da mu se desi da pokvari svoje šanse kod devojke, jer ona to sigurno neće prihvatiti”.
I u pravu je što tako razmišlja. Jer zbog muškarčeve opsednutosti krajnjim rezultatom, zbog nemanja znanja da ponudi jedan razložan i prihvatljiv koncept, kao i naravno zbog svih faktora protiv sexa bez obaveza koji su u textu već navedeni, najverovatnija reakcija devojke kada bi joj mladić, i sam ne verujući u to, mucajući ponudio sex bez obaveza, bi bila : “Ne, je’l si lud”?
Pošto se ovaj text malo odužio, da bi sve faktore pregledno i jasno imali pred sobom navešću ih sada u kratkom prikazu:

1. Besmisleno – pokloniti ono čime se trguje i što može da se naplati
2. Besmisleno – ničemu ne vodi, ništa ne stvara, nigde ne ide
3. Besmisleno – ne oseća se potreba za time, želja, žudnja
4. Nemoralno – u svojim i tuđim očima. Uprljati se. Izgubiti dobar glas
5. Pogrešno – pogrešan izbor muškarca, bačeno vreme, energija
6. Pogrešno – vezivanje koje donosi patnju, bolno otrežnjenje
7. Rizik – od neprijatnosti, prevare, povrede
8. Rizik – od nekontrolisanog odnosa jer muškarac traži više
9. Rizik – od gubitka diskrecije
10. Nemogućnost – niko nije ponudio, objasnio, preuzeo na sebe

Ako malo bolje pogledate sve ove faktore biće vam jasno zašto devojke (žene) uglavnom ne vole “čisti” oblik sexa bez obaveza. Suviše besmislenog, pogrešnog, rizičnog. Možda ćete se i sami složiti sa tim faktorima – možda ćete im dati za pravo.
Vi možda hoćete, ali Priroda sigurno neće.
Hajde da vidimo kako Priroda reaguje na ono što društvo navodi kao dobre razloge protiv sexa bez obaveza?
Kao što i društvo ima svoje besmislenosti isto to ima i Priroda. Za Prirodu je potpuno besmislen društveni koncept trgovine svojom sexualnošću. Društvo, na primer, pridaje veliki značaj nevinosti, čuvanju svoje sexualnosti za brak ili eventualno stabilnu ljubavnu vezu. Društvo savetuje devojke da ne dozvole da budu prevarene i iskorišćene od muškaraca.
Za Prirodu ne postoji sexualno iskorišćavanje u tom smislu. Ako su dvoje ušli u sexualni odnos jer se fizički privlače, onda oni obostrano daju i dobijaju. Niko pri tome nikoga ne iskorištava. Oni pobuđuju svoju sexualnu energiju i razmenjuju je sa drugom stranom. Oboje su jednaki i ravnopravni. Nema trgovine, nema naplate. Nema ucenjivanja i igranja igara.
Žena, dodouše, može u tom odnosu da bude iskorišćena tako što muškarac nije baš obratio pažnju na njene sexualne potrebe i na kraju je žena ostala ne potpuno sexualno zadovoljena. Ali, društvo ne misli na taj nivo iskorišćavanja. Društvo misli na to da devojka neće dobiti adekvatan društveni odnos u zamenu za sex. Muškarac nije ispunio obećanje jer nije devojci dao društveni odnos u obliku i kvalitetu koji je ona očekivala.
Društvo trguje sexom kao mitom, a Priroda se bavi sexom kao prirodnom životnom energijom. Sex je za Prirodu “prva violina” a ne neka sporedna stvar “za potkusurivanje”. Zato je za Prirodu sexualna trgovina besmislena, iluzorna i beskorisna za ljudsko biće.
Isto tako je za Prirodu besmislena tvrdnja društva da sex bez obaveza “ničemu ne vodi, ništa ne stvara, nigde ne ide”. Upravo je suprotno tačno. Kasnije ćemo se nešto više pozabaviti koristima i mogućnostima sexa bez obaveza po ovom konceptu (tema: ZAŠTO SEX BEZ OBAVEZA? (Šta sve možeš? U čemu je razlika?).
Sada samo da kažemo da je za Prirodu čitav društveni život okretanje u jednom istom krugu, kao kada bi pas trčao da uhvati svoj rep. Društvo nas svojim “inteligentnim” konstrukcijama neprekidno gura ka svim mogućim društvenim oblicima euforije kao vrhovnom smislu života, iako će se svaka takva euforija pre ili kasnije “prizemljiti” i pretvoriti u neki oblik patnje, ravnodušnosti, besmisla.
Društvo ne shvata da mu Priroda na taj način daje znak da nešto ne radi kako treba i da zato mora “da ponavlja razred”. Društvo uvek ponavlja iste greške i zato uvek ide u jedan isti razred – nikako da ga završi. Baš zato što radi sve obrnuto od prirodnog.
Prirodni sex bez obaveza ima potencijal da, na primer, između ostalog, i razvija unutrašnjost individue tako što je oslobađa potisnutih društvenih sadržaja u obliku sexualnih frustracija. To je, itekako, nešto vredno, nešto kuda može da se ide. To je ono što se zove duhovni razvoj i što je osnovni zadatak koji Priroda postavlja pred ljudska bića. Za društvo to nije nikakav put, jer društvo svojim uskim gledanjem na život to ne može da razume.
Šta Priroda kaže na to što devojka nema neku posebnu potrebu, želju, žudnju za sexom pa je zato sex bez obaveza i ne interesuje. Nedostatak potrebe ne bi trebalo uzeti kao činjenicu, konstataciju koja se podrazumeva i koja je kao takva sasvim normalna i prirodna. Za društvo je to prirodno stanje stvari jer društvu to tako odgovara. Ali, to nije, zaista, realno stanje stvari i zato bi odsustvo sexualnosti ili njen drastično smanjen nivo trebalo pre da izazove zabrinutost nego ravnodušnost.
Potreba sigurno postoji, ali ju je upravo društvo potisnulo, utišalo, ugasilo ili prigušilo. Prirodni odnos prema sexualnosti može potisnuto da oslobodi, ugašeno da upali, uspavano da razbudi, društveno da zameni prirodnim, spontanim, “radosnim”.
Priroda bi ti, takođe, rekla da ne moraš mnogo da se brineš zbog patnje koju proizvodi neko pogrešno emotivno vezivanje uslovljeno, na primer, sexom bez obaveza. Kao i svaka druga patnja i ova ti pokazuje da neke lekcije u životu nisi naučila i da zato patiš. Dakle, sve je to sasvim normalno i prirodno dešavanje. Patnje ćeš početi da se oslobađaš onda kada počneš da je razumevaš. A počećeš da je razumevaš onda kada budeš počela da shvataš da je ona sastavni deo života i da ne treba od nje nešto posebno da bežiš i da se sakrivaš. Ako uspeš ponekad “da joj pogledaš u lice” videćeš da to i nije tako strašno.
To je put prevazilaženja bilo koje patnje, ali društvo ti takav savet nikada neće dati. Jer, društvo te stalno savetuje da si ugrožena i da trebaš da se braniš, da svaku patnju i onu najsitniju treba da izbegavaš i preduprediš. To je loš savet jer tako će se patnja u ovom ili onom obliku stalno vraćati u tvoj život. Ali, tako ti je to kad savete primaš od “ponavljača”.
Što se tiče raznih rizika koji odvraćaju devojke od sexa bez obaveza, treba reći da takav rizik postoji u mnogim oblastima društvenog života, a ne samo u ovoj. Na svakom koraku, bilo da smo toga svesni ili ne, izloženi smo nekom riziku koji nam može doneti neku neprijatnost.
Ali, život je takav – pun neizvesnosti. Prisiljeni smo da živimo sa tom neizvesnošću i da je prihvatamo.
Jer, ako devojka ode sa muškarcem u njegov stan posle prvog susreta u diskoteci isto tako joj se može svašta dogoditi. Može joj se to isto dogoditi ako već izlazi sa dečkom neko vreme.
Ili, prihvatanje nekog posla nam sasvim neočekivano može doneti velike probleme. Ili, uplata odmora preko neke sasvim poznate turističke agencije nas, takođe, može dovesti do ludila i velikih neprijatnosti.
Niko nije potpuno zaštićen od životnih rizika koji su svuda oko nas. Ali, da li to znači da iz straha od neke životne neprijatnosti treba da stvorimo gard prema ljudima? Da treba da se zatvaramo, gradimo “zidove i podzemne hodnike” za odstupnicu? Možemo, ali tako ćemo sebi naneti više štete nego koristi. Izgubićemo na onome što je najvažnije – na doživljaju života. Strah će nas blokirati da život dublje pustimo u sebe i da neke šanse, koje se možda nikada više neće pružiti, iskoristimo. Zato je potrebno i jedno i drugo – i sumnja ali i poverenje. U balansu obe suprotnosti i dobroj veri u sudbinu.
Priroda bi se slatko nasmejala što se tiče rizika koji su navedeni – naročito onog o diskreciji, ili tome da će se devojka sexom radi sexa uprljati, izgubiti dobar glas u svojim i društvenim očima.
Društvo nam neprekidno servira iluziju da treba da štitimo sebe od lošeg glasa, od lošeg imidža u društvu, što mi potsvesno iz sve snage pokušavamo da činimo. Nećemo dozvoliti “da ni dlaka padne s glave” našem izgrađenom društvenom identitetu. Branićemo našu društvenu čast i ugled svim sredstvima.
Priroda ti kaže da je sve to gomila iluzija kojih bi trebalo da se oslobađaš ako ne želiš da i ti stalno ponavljaš isti razred kao što to društvo čini. Jer, duhovni razvoj nije ništa drugo nego puštanje Prirode u sebe a istiskivanje društva iz sebe – njegovog životnog smisla i merila vrednosti. A društvo ćeš najlakše da istiskuješ iz sebe kada uzdrmavaš njegove temelje koje je ono u tebi ugradilo. Tvoj ego je taj temelj.
Naravno, to ne znači da treba da fizički pobegnemo od društva i od ljudi, nego “da se odučavamo” od društvenih merila vrednosti, njegovih uverenja i životnog smisla, društvenih predrasuda i stereotipa, mehanizovanih pravila ponašanja o kojima dublje ne razmišljamo nego ih spontano primenjujemo kao što to i drugi čine.
Dakle, kada sebe dovodiš u neprijatnu situaciju javne osude, blamaže, stida, iako ti je neprijatno, teško i hoćeš “iz kože da iskočiš”, imaj u vidu da se tada društvo u tebi uzdrmava, a Priroda gradi prostor za sebe. Neko je negde rekao da ako bi se čovek skinuo go i prošetao takav gradom, odmah bi se duhovno prosvetlio. Zašto? Jer bi takvim drastičnim antidruštvenim činom društvo “dobilo infarkt” i automatski napustilo čoveka, a Priroda bi došla na upražnjeno mesto i popunila prazninu.
Zato se ne plaši društvene prozivke i osude. Možda će to biti retka prilika da nešto novo naučiš o životu, o sebi, o drugima, ali i o samom društvenom mehanizmu.
Dakle, društvena diskrecija u vezi sexa, zašto da ne? Ali, ako se slučajno desi nešto indiskretno, opet, zašto da ne?
Osim toga, društvo nam stalno provlači suptilno ideju da je sex nešto prljavo, nemoralno, bezobrazno i da to uvek treba da imamo u vidu. Neki koji uživaju u sexu će ti reći da je sex bolji što je bezobrazniji. Priroda svakako neće imati ništa protiv ako u sexu pustiš mašti na volju i istražuješ sexualnu energiju – ako pomeraš prirodne granice.
Na kraju nam je ostalo još to da devojkama sex bez obaveza niko nije ponudio na prihvatljiv način pa su zato po tom pitanju uzdržane. Priroda će im reći da nemaju nikakav razlog da se u vezi ove stvari ponašaju kao slabiji pol. Naprotiv, pruža im se odlična prilika da se izjednače sa muškarcima – da pokažu svoju ravnopravnost i prevaziđu društveni stereotip.
Kada prva priđeš mušarcu možeš da iskoristiš priliku da ti biraš onoga koga želiš, “da budeš lovac a ne samo lovina”. Možda ćeš se iznenaditi da vidiš koliko su većina muškaraca “lak plen”. Pri tome, nećeš imati veliku konkurenciju, jer većina žena to ne smatra društveno prihvatljivim ponašanjem. Ali, to je njihov izbor. Ne mora biti i tvoj.
Dakle, ako ti nijedan muškarac nije ponudio prihvatljiv koncept sexa bez obaveza, ponudi ga ti nekom određenom muškarcu. Objasni mu, uputi ga. Preuzmi lidersku poziciju. Iskorači iz dominantnog sveta muškaraca i uđi u ravnopravni svet Prirode.
Prirodnim uglom gledanja na društvene stvari završavamo ovu temu. Iako nam je ona dala dublje filozofske uvide o prirodnom sexu bez društvenih obaveza, sledeća tema će to prikazati na nešto konkretniji i praktičniji način.