Wednesday, August 25, 2010

KRAJ

Nalazite se na kraju bloga. Kako to? Jednostavno tako, što blogovi otvaraju automatski stranu koja je poslednja napravljena. Kada dođete do kraja pravljenja bloga i kada “nema više”, blog softver će svaki put, svakome ko klikne na osnovni link bloga http://sexbezobaveza.blogspot.com , prikazati poslednju stranu a ne prvu. Ali, ne brinite. Nalazite se na pravom mestu jer je ova strana i napravljena za prvi kontakt sa blogom.
Dakle, nalazite se na kraju a potrebno je, naravno, da krenete od početka. Šta je, onda, početak na blogu?
Na samom početku je potrebno da obavezno odete najpre na stranu “INFO” (sa leve strane ispod slike), na kojoj ćete dobiti neke neophodne informacije u vezi bloga.
Kada ste se informisali dolazite na početak koncepta – na “UVOD” (sa desne strane na vrhu). Uvod će vas uvesti u čitavu priču tako što će vam objasniti kako je došlo do nastanka bloga i kakav je sadržaj koncepta sa kojim ćete imati prilike da se susretnete.
Posle uvoda krećete na teme. Teme su pravi sadržaj bloga i svaka tema se bavi sexualnošću iz svog posebnog ugla. Teme trebate da čitate po redosledu kojim su postavljene – od prve pa do četrnaeste. Teme su namerno postavljene takvim redosledom da bi vas postepeno uvodile u sadržaj i otkrivale vam po jedan deo koncepta.
Dakle, teme su kao poglavlja knjige. Knjigu čitate tako što krećete od prvog poglavlja i nastavljate redom kojim se poglavlja nižu. Isto tako treba raditi i sa temama bloga. Tek kada ste pročitali sve teme dobićete neku uopštenu ideju o konceptu – ne tako što ćete se usmeriti samo na pojedine teme koje vam se čine najinteresantnijim.
Ovaj filozofski koncept istraživanja sexualnosti je tako napravljen da traži dublje upoznavanje sa suštinom koncepta, koja je, kao što je to uobičajeno kod sličnih pristupa, skrivena u detaljima. Da biste došli do detalja koji otkrivaju suštinu neophodno je pročitati tekst po redosledu kojim je predstavljen u celosti (možda nekoliko puta), a tek onda se može preći na istraživanje pojedinačnih tema preskačući one druge.
Dakle, kada ste završili sa tekstom što se tiče tema i završne poruke, možete se ponovo vratiti na čitav tekst (što je najbolje) ili na njegove pojedine delove za koje mislite da biste trebali da ih dodatno obradite.
Sledeće čitanje će vam dati pravi uvid što se tiče toga da li je ovaj koncept odnosa za vas ili nije? Jer, tek onda kada malo dublje uđete u koncept, moći ćete da osetitie važne finese njegove suštine i njegove primene. To će vam pomoći da uspostavite pravi odnos prema konceptu – da ga prihvatite ili da od njega odustanete.
Na samom kraju treba reći i to da više energije, vremena i posvećenosti koje uložite u istraživanje ovog koncepta će vam doneti dublje razumevanje i lakšu praktičnu primenu.
Sretno vam bilo putovanje u dubine ljudske sexualnosti!

ZAVRŠNA PORUKA

Ova poruka je upućena svima – i muškoj i ženskoj strani – jer su oboje potrebni za sexualni odnos po konceptu s kojim ste imali priliku da se upoznate. Ta poruka je da iskreno prihvatite ovaj koncept i on će vam odgovoriti na isti način. Pomoći će vam da dođete do toga za čim tragate. Bilo da je to idealni sexualni partner ili možda uklanjanje nekih barijera i stereotipa vezanih za sex ili društveni život.
Možda će vam ovaj koncept pomoći da makar u nekoj meri prevaziđete društveno uslovljavanje koje stoji na putu prirodne spontanosti. Možda će nekome od vas omogućiti da pronađe životno zadovoljstvo u prirodnom čulnom odnosu između dva bića. Dva bića koja su osetila fizičko privlačenje i sklad sexualne energije između sebe i ništa više osim toga.
Jer, ništa više nije ni potrebno da se doda da bi se ostvario jedan prirodni odnos razmene energije na obostrano zadovoljstvo. Umesto da se bilo šta dodaje, potrebno je samo jedno – da se oduzme moć društvu u vama da vas sputava u kretanju ka sopstvenoj prirodi.
Bez obzira što je društveni uticaj na naš život tako moćan, on je, ipak, jedna “kula od karata” koja je nestabilna na svojim osnovama. Društvena merila vrednosti u vama vladaju zato što ste im to dozvolili. Zato što ste nesvesno preneli na njih pravo da odlučuju o vašem životu.
Ali, to tako uopšte ne mora da bude. Jer, samo od vas zavisi kako ćete da odlučite i kojoj strani ćete se prikloniti – prirodnoj ili društvenoj.
Prirodna strana je, po ovom konceptu, strana sexa kao oblika iskušavanja i traganja za svojim unutrašnjim energijama, za svojom prirodnom svešću, kao i strana onoga što se zove “prava ljubav” – retka i mistična pojava koja vam se dešava ili ne dešava nezavisno od vaše volje ili očekivanja, planiranja, nadanja.
Sve ostalo van toga je koprcanje “u društvenom mulju” gde se manje ili više vrtite u jednom istom krugu a da toga, uopšte, niste svesni. I u svojim dvadesetim i osamdesetim bijete iste bitke koje vam samo izgledaju drugačije. Ali, u svetu realnosti one su po svojoj suštini potpuno identične.
Naravno, da ne bude zabune, ovakav filozofski koncept nije nikakvo “otkriće tople vode”. Ovo je samo jedan ugao posmatranja stvarnosti. Postoje brojni drugi načini – i potpuno suprotni – kako da se životno organizujete, a da to bude pokret van društvenih stereotipa. Da bude pokret ka prirodnom, duhovnom.
Neki od tih pokreta znače totalnu sexualnu apstinenciju – zabranu i uzdržavanje od sexa. Ali, to nije ovaj put. Ovaj životni put je put otvaranja za svoje energije, put traganja i suočavanja sa našom unutrašnjošću, put doživljavanja nedoživljenog, put osvešćivanja nesvesnog. Najveći izvor naše nesvesne energije je naša sexualnost. I najveća tabu tema u društvu. Ali, “nebo” ne zna za tabue...
Kada se, u stvari, potpuno upoznate sa ovim konceptom shvatite da on uopšte nije nešto naročito sexualan po svojoj suštini.
U stvari, glavno njegovo obeležje je da je to jedan prirodan koncept. Polazi se od “niže” prirode, i ide ka “višoj”. Od sexualne usklađenosti do eventualnog sklada prave ljubavi ili proširene svesti.
Ako se ovaj koncept primeni u celosti, onda, postoji dobra mogućnost da se na kraju, na prirodan način, stvori neki oblik društvenog odnosa oko prirodnog sexualnog jezgra (preko programa Plus ili direktno kroz pravu ljubav).
Tada i sexualnost i društveni odnos mogu da funkcionišu paralelno kao što je to i kod drugih ljudi. Samo sa jednom suštinskom razlikom: sex i društvo funkcionišu mnogo više na prirodnoj osnovi nego što je to uobičajeno.
Umesto što se krenulo sa društvom kao što je to u društvenim vezama, krenulo se sa Prirodom, da bi se na kraju eventualno završilo sa ubacivanjem društva oko prirodnog središta. Samo, društvo je sada na periferiji bića. Tamo gde je društvu i mesto. Sex kao prirodna aktivnost je pomogao da do prirodnog redosleda dođe, tako što je na početku bio “prirodno seme” koje se proširilo i “oplodilo” čitav čovekov život.
Možda je neko malo razočaran pošto je očekivao (po naslovu) da dobije čist sexualni koncept, a dobio je, u stvari, jedan oblik unutrašnjeg razvoja. Ali, s druge strane, mislim da ste mogli da primetite da koncept nije isključiv i jednostran. On prihvata sve moguće razloge i dopušta bilo koji tempo, dinamiku odnosa. Razlozi mogu da budu bilo koji – više zabava, istraživanje ili duhovno tragalaštvo. Sve jedno je. Sexualni odnos briše sve razlike i ujedinjuje sve u jedno jedino dešavanje – buđenje i razmenu sexualne energije života.
U tom smislu, nikad se ne zna kakvo iznenađenje sudbina sprema. Potrebno je držati “vrata” otvorena, a onda će se već desiti ono što treba.

DA LI SEX BEZ OBAVEZA MOŽE DA BUDE DUHOVAN?

Verovatno ste čuli za Tantru – vrstu Yoge koja koristi sex kao oblik duhovnog uzdizanja. Tantra je najpoznatija u široj javnosti, ali Tantra nije jedina koja koristi sex – niti u oblasti same Yoge, niti uopšte, u drugim delovima sveta i drugačijim sistemima duhovnog razvoja. Ali, ovde se nećemo baviti tim pravcima. Koga to zanima može na Internetu da nađe dosta informacija.
U čemu je razlika između sexa kao obične aktivnosti i sexa kao duhovne aktivnosti?
Možda već naslućujete iz prethodnog teksta. Razlika je u nameri. Kao što smo već rekli u prethodnim temama, sex po ovom konceptu može da ima različite namere. Duhovni sex se razlikuje od uobičajenih oblika sexa po nameri da se sex iskoristi kao poluga unutrašnjeg razvoja. Jer, duhovni razvoj je baš to – razvoj našeg unutrašnjeg bića.
Ali, da li dve osobe koje imaju različite namere i različit pristup sexu po ovom konceptu mogu skladno da funkcionišu u sexualnom odnosu? Da li su zabava i duhovni razvoj spojivi? Na to pitanje smo već odgovorili u prethodnim temama, ali nije loše da se još malo na to osvrnemo.
Sexualni odnos je takav doživljaj koji briše sve granice koje postoje između dve osobe. U sexualnoj ekstazi više nije mnogo važno kakvi su razlozi i namere. Sve to nestaje u sexualnom vrtlogu u kome dvoje zajednički uranjaju u “okean” Univerzuma.
Naravno da je, uglavnom, bolje ako su namere više u skladu. Ako su, na primer, oba partnera usmerena ka istraživanju sexa ili ka duhovnom razvoju, itd. Jer, na taj način će se verovatno lakše dogovoriti o tehnikama, dinamici i sl. Ali, to ne mora uvek da bude tako. Često mogu različiti razlozi i namere da daju odličan sexualni sklad.
Ono što je najvažnije bez obzira na namere, kao što već znate, je što jače obostrano fizičko i energetsko privlačenje. Isto tako je važno i razumevanje i prihvatanje ovog koncepta od oba sexualna partnera. Ako je to u redu, onda će se i ostali uslovi uskladiti – i različite namere, između ostalog.
Jer, i onaj koji je, na primer, na duhovnom putu će imati sexualno uživanje i zadovoljstvo kao i onaj kome je namera samo da se dobro zabavi. Samo što će onaj koji koristi sex u duhovne svrhe pokušavati da tu energiju kanališe i doživi je dublje nego inače. Nekada će u tome u nekoj meri uspeti, nekada, uopšte, neće. U tome je sva razlika. Sexualni odnos će biti sasvim normalan, i osobe što se tiče različitih namera neće imati nikakvih ograničenja. Mogu nesmetano da istražuju i osvajaju nepoznate prostore.
Duhovni sex ne znači uzdržani sex – neki svetački sex, ili nešto slično. Ni u kom slučaju. Duhovni sex samo znači osnovnu nameru da se sex upotrebi za produbljivanje osećajnosti ili proširenje svesti ili nekog trećeg razloga koji bi trebao postepeno da nas menja iznutra. Ali, to istovremeno znači da takve promene trebaju da dolaze spontano, same po sebi, a ne kao strogi ciljevi koji se vojničkom disciplinom moraju ostvariti.
Ako sex treba da utiče na duhovni razvoj osobe, onda će on to učiniti svojom mekoćom, prefinjenošću, istančanim osećajem, itd, a ne nekim mehanizovanim ritualom za koji postoje stroga pravila i čvrsta merila. Zato će i duhovni sex izgledati sa strane isto kao i neduhovni, jer i jedan i drugi sex, kao i svi ostali, će se po ovom konceptu truditi da prodube ukupni sexualni doživljaj – to će im svima biti zajedničko. Trudiće se da obrate pažnju na sam odnos, da ga posmatraju kao nešto vredno, bitno, nešto što se kontinuirano unapređuje, usklađuje, otkriva. Ako se tako pristupi sexu, onda različite namere neće razdvajati nego spajati. Tada kombinovanje različitih namera može da bude kao so u jelu ili šlag na torti.
Ovde se toliko priča o sexu, ali ako se malo udubite u text videćete da je sex samo okvir za jednu važniju priču koja se ovde priča – priču o unutrašnjim promenama. Tada će vam postati jasno da ovaj koncept sexa bez obaveza nije nešto naročito sexualan.
Jer, i u društvenom životu je sex veoma prisutan. Pitajte zaljubljene ili bračne parove da li bi mogli da funkcinišu bez sexa i ogromna većina će vam reći da je to nezamislivo. Možda nisu baš nešto sexualno hiperaktivni, ali veza potpuno bez sexa je za većinu, ipak, neprihvatljiva.
Sada zamislite ovaj koncept koji se putem duhovnog razvoja osobe polako prenosi sa sexualne aktivnosti na druge oblasti života. Priroda polako ulazi tamo gde je društvo bilo neprikosnoveni gospodar. Šta dobijamo na kraju? Dobijamo život usklađen sa Prirodom u kome postoje razne životne aktivnosti od kojih je sex samo jedna od njih. Niti je najbitnija niti najdominantnija. Na kraju ste dobili harmoničan životni dan a ne sexualan. Sex je samo na početku štrčao, zato što je sve ostalo bilo “sivo”. Dakle, dobili ste što se tiče sadržaja nešto slično kao i u društvu – razne aktivnosti plus sex.
Slično, ipak, nije dobra reč u ovom kontekstu, jer je razlika između prirodnog i društvenog suštinska. Setite se u šta je društvo pretvorilo sex terajući ljude da igraju društvene sexualne igre. Društvo ne ume drugačije da radi stvari nego trapavo. Takvo je u svemu. U svim oblastima života.
Šta će vam, na primer, reći prosečni ambiciozni poslovni čovek ako ga pitate šta mu je najvažnije u životu? Naravno, reći će da je to njegova porodica, a neće biti svestan da upravo sa svojom porodicom provodi najmanje vremena, ulaže najmanje svojih misli i emocija.
Ogromnu većinu svojih umnih kapaciteta je takav čovek dao svom poslu i možda svojoj ljubavnici. Raduje se kao malo dete svakom i najmanjem poslovnom uspehu, a nikada nije bio na roditeljskom sastanku svoje dece, i retko kad stigne da sa njima podeli njihove radosti i njima važne trenutke. Čak i na odmoru se oseća nelagodno bez svog posla i svojih uobičajenih obaveza. Ali, i dalje će da priča kako mu je porodica sve. To je ta uobičajena društvena stvarnost – nesvesnost.
S druge strane, ovaj koncept životnog smisla koji je pred vama je upravo suprotan – gura vas ka osvešćivanju. Ka razumevanju šta se stvarno događa. Ka izlaženju iz stanja svoje nesvesnosti. Koncept deluje kao izrazito sexualan samo ako se posmatra u užem smislu. Samo zato što se sa sexom počinje, i zato što je duhovna komponenta koncepta skrivena u mogućnostima – u nečemu što još ne postoji i tek treba da se stvori.
Doduše, koncept ne ide do kraja i ne razrađuje do detalja kako da produhovite vaš čitav životni dan osim sexualnog iskustva. To je ostavljeno po strani jer bi zahtevalo mnogo više vremena i prostora. Da li će ovaj koncept nadahnuti osobu ka nekom obliku duhovnog razvoja u širem smislu zavisi od same osobe i njenih životnih namera? Onaj ko bude želeo da se više pokrene ka unutra će naći načina da se sam pobrine za to.
Neko može da postavi pitanje, zašto se baš sa sexom pošlo u ovom konceptu? Zašto ne sa nečim drugim?
Pa, između ostalog i zato što retko šta drugo u sebi ima tu količinu prirodnog naboja kao što ima sex. To je već postojeća energija koja samo čeka da se upotrebi. Za sada je sex više društveno upotrebljen a manje prirodno. Ovaj koncept pokušava da iskoristi sexualnu kosmičku energiju kao pogonsko gorivo koje će svojim “raketnim punjenjem” izbaciti čoveka iz njegove društvene orbite. Učiniti ga prirodnijim, spontanijim, sretnijim. Slobodnijim od negativnog društvenog uticaja.
Osim sexa nijedna druga aktivnost nema takav rezervoar već stvorene prirodne energije, sa takvim potencijalom za promene. Nijedna druga osim jedne. Prave prirodne ljubavi. Ali, prava prirodna ljubav je tako mistična i neuhvatljiva da sa njom ništa ne možete. Nju ne možete ni da čekate ni da joj se nadate. Ona vam se dešava ili vam se ne dešava. Možda nećete imati priliku da je susretnete čitav život. Dakle, šta vam ostaje, ako izuzmete neizvesnu prirodnu ljubav? Sex.
Hajde sada da kažemo nešto malo konkretnije o sexu kao mogućnosti duhovnog razvoja, da bi oni koje to zanima imali od čega da pođu, i da možda i sami na bazi tih principa menjaju, kombinuju, unose promene i inovacije. Možda će neko inspirisan ovim konceptom ući dublje u duhovni svet i na taj način osvetliti tu drugu stranu ovog koncepta – onu koja je sada u senci.
Koga duhovni razvoj zanima može da se, naravno, informiše na raznim stranama. Pogotovo na Internetu. Videće da postoji more informacija i da duhovni razvoj ima nebrojeno mnogo puteva i staza. Ovo pred vama je samo jedan ugao gledanja na tu stvar.
Dakle, sex kao duhovni razvoj ne može da bude suštinski nešto drugo od duhovnog razvoja uopšte.
Što se mene tiče, duhovni razvoj može da ide na dve glavne strane – kao svestan i kao nesvestan put. Kao širenje unutrašnje Svesti i kao dodir sa svojim unutrašnjim Nesvesnim. Koji ćete put izabrati zavisi od vas samih i toga koliko vam neki put više leži po prirodi.
Kako bi izgledali ti duhovni putevi primenjeni na ovaj koncept sexa bez obaveza?
Ako hoćete da upotrebite sex kao sredstvo za nesvesni put duhovnog razvoja, onda ćete pokušavati da budete što više prepušteni struji sexualne energije da vas nosi kuda ona želi. U stvari, ništa nećete pokušavati, jer svaki pokušaj se vezuje za svesni put a ne nesvesni. Nesvesni put je put totalnog prepuštanja – apsolutne predaje. Put “zaboravljanja”, put “utapanja”, put “rastvaranja”.
Dakle, bićete boginja ljubavi za koju neće biti nikakvih tajni. Bićete uronjeni u doživljaj u toj meri da ćete postati samo to što se tada dešava.
Setite se putopisnih emisija koje ste možda nekada gledali o udaljenim narodima koji žive u Amazoniji ili nekim sličnim krajevima i imaju svoje rituale u kojima padaju u trans. I nesvesni put je put sličan tom transu. U totalnoj ste ekstazi i za vas ne postoji ništa drugo nego dešavanje. Vi ste potpuno iščezli. Postoji samo dešavanje u koje ste se pretvorili.
Naravno, sve to ne mora da bude baš tako dramatično, ali rečeno je na taj način da shvatite suštinu. Kada ste u dubokoj ekstazi, onda dodirujete vaše najveće dubine – vaše Nesvesno. Taj dodir postepeno menja vaše unutrašnje biće. Usklađuje ga sa Univerzumom. Sa Prirodom a ne sa društvom.
U praktičnom smislu potrebno je da budete što je moguće više opušteni, da bi se sve blokade i uzdržavanja koje imate na potsvesnom nivou uklonile. Možda je bolja reč da budete što je više moguće prepušteni. Da se potpuno tome predate – bez stida, bez uzdržavanja, bez straha. Tada se polako rastapa vaš ego i uranjate čisti – “nevini” – u kosmičku energiju. Naravno, biće vam potrebno vreme da se prilagodite i da postepeno razumete ovu tehniku. Ne očekujte rezultate. Ne radite to zbog rezultata. Jer, interes uvek blokira.
Setite se šta smo govorili o društvu. Osnovni društveni motivacioni mehanizam je baš to – interes. A duhovni razvoj ne može da se dešava na bazi interesa – bilo kog. Pa i samog duhovnog postignuća. Može da postoji samo namera očišćena od svakog interesa.
Nesvesni duhovni put nema nikakve veze sa uobičajenom nesvesnošću ljudskih bića. Radi se o “prirodnoj nesvesnosti” – najdubljem nivou čovekove unutrašnje prirode. Za razliku od toga, čitav život koji većina ljudi vodi je imitacija nesvesnog duhovnog puta. Ljudi su prepušteni, ali ne svom unutrašnjem Nesvesnom, nego svojoj potsvesti – društvu koje je u njima.
Drugi oblik duhovnog razvoja, za razliku od nesvesnog puta, podrazumeva da širimo svoju unutrašnju Svest. Ne društvenu svest i društveno iskustvo. Društvenu svest smo već savladali kada smo imali nekoliko godina. A društveno iskustvo stičemo čitav život. Ali, to je iskustvo jedne iste suštine – na bazi istih dobro poznatih merila vrednosti.
Više društvenog iskustva će ti dati mogućnost da bolje i lakše ostvaruješ svoje društvene ciljeve, ali ne i da ih preispituješ i pitaš se, šta će ti oni uopšte, ili čemu sve to?
Društveno životno iskustvo će te samo još više uvezati u svoje “mreže”. Tako ćeš, na primer, moći po ceo dan da pričaš o duhovnom, možda i nešto konkretno da radiš na tom planu, a da ne budeš svesna da se godinama nisi, u stvari, nigde pokrenula. Društveno iskustvo ti je osim mogućnosti da lakše dobijaš i da se lakše snalaziš u konkurentnoj društvenoj utakmici dalo i mogućost da sebe i druge možeš lakše da zavaravaš.
Dakle, svesni duhovni put traži od nas da širimo svoju prirodnu Svest, a ne društvenu svest. Da stičemo prirodno Iskustvo, a ne društveno iskustvo.
Društveno iskustvo stičemo preko misli i osećanja a prirodno Iskustvo preko doživljavanja. Doživljaji širenja Svesti se dešavaju kada smo što više budni i prisutni za ono što se u nama i oko nas dešava. Setite se Programa Plus i osvešćivanja sexualne energije i biće vam jasan duhovni potencijal ovog koncepta.
Dok je put nesvesnosti prepuštanje, put Svesti je neprepuštanje – put buđenja, put primećivanja, put ne rastapanja nego kristalizacije.
Primenjeno na naš koncept to znači da ako hoćeš da se svesno duhovno razvijaš korišćenjem sexualne kosmičke energije, onda ćeš se truditi da budeš što budnija za sve što se događa u toku sexualnog odnosa. Za dodire, poglede, mirise, za sve ono što možeš da primetiš i doživiš. I to ti je to. Nekada ćeš moći više toga da osetiš, nekada manje.
U svakom slučaju, tokom vremena, kada bolje razumeš ovu tehniku, počećeš sve više detalja da doživljavaš i sve dublje da osećaš – da sve više proširuješ svoj emotivni kapacitet.
Dakle, doći će do promena u unutrašnjosti na taj način da se tvoja emotivna skala proširila. Što si u stanju dublje, više, specifičnije i detaljnije da osećaš to se tvoja Svest sve više kristalizuje i to si, na neki način, više živa. Više postojiš. Suštinski si se promenila i postala makar malo drugačije biće nego pre toga.
Čitava stvar je u tome da duhovnim razvojem doživljavaš istinsku promenu svoje unutrašnje suštine, a društvenim razvojem samo “kozmetičku promenu” tvoje spoljašnje “periferije”, a da pri tome tvoja suština ostaje potpuno netaknuta. Tvoja periferija – društvo u tebi – ima moć da te uveri da se sa tobom stalno neke nove i bitne promene dešavaju, i da učini to da ne primećuješ da je tvoja unutrašnjost svo to vreme, ipak, ostala nepromenjena – ista kao i pre.
Ali, svesni put duhovnog razvoja je mnogo više od samog sexualnog odnosa i iskustva vezanog za njega. Kada ideš duhovnim putem onda to znači da pokušavaš da primenjuješ prirodna pravila i zakone na čitav svoj život. Da se prema tim pravilima rukovodiš, i da svoj život sa njima usklađuješ. To nekada može biti veoma bolno iskustvo, za razliku od sexa gde ti u svakom slučaju dolazi zadovoljstvo – i ako si bila “vredna” pa dobro uradila zadatak sexualnog osvešćivanja, kao i ako si “zabušavala” i prepustila se da te reka strasti nesmetano nosi.
Biti na duhovnom put Svesti, takođe, znači suočiti se sa svojim potsvesnim sadržajem – sa svojim strahovima, frustracijama. Ne sakrivati se od njih nego i njih osvešćivati – na isti način kao i sexualni odnos. Tako što ćeš ih posmatrati, dublje doživljavati, ne bežati od njih. Tako što ćeš pokušavati da ih što bolje razumeš.
U ovom konceptu sexa bez obaveza pruža ti se zaista “lepa” prilika da se suočavaš sa svojom potsvešću. O čemu se radi? O onome što je najveći “kamen spoticanja oko koga se koplja lome” što se tiče ovog koncepta. O vezivanju.
Kako srediti situaciju koja je tako “nesrediva”? S jedne strane, da bi osvešćivala svoju sexualnu energiju potrebno je da što dublje osećaš i što više doživljavaš. Kada to radiš spontano se vezuješ za osobu koja ti to pruža, ili sa kojom to zajednički doživljavaš. Tu ne možeš da varaš, jer ako se držiš po strani i blokiraš svoje emocije, onda je to čista mehanizacija.
Dakle, treba da se prepustiš (pazi – to je svesno prepuštanje a ne nesvesno), da te sexualna energija obuzme što više, a onda taj doživljaj što više da osvestiš – da ga postaneš što više svesna. I u detaljima i u celini.
Ti, dakle, treba da proširuješ a ne da sužavaš, da obogaćuješ a ne da osiromašuješ, da puštaš a ne da kontrolišeš, da se otvaraš a ne da se zatvaraš i blokiraš. Dakle, ako dobro uradiš taj zadatak, spontano ćeš se verovatno manje ili više vezati za osobu sa kojom to sve doživljavaš.
Kako sada postupiti, kada smo rekli da vezivanje ne treba da se dešava? Jer ono vodi ka zaljubljivanju i ubacivanju društvenog odnosa u čitavu priču.
U stvari, iako je bitno da li se vezivanje dešava ili ne još je bitnije kako ćeš ti na to da reaguješ? Šta ćeš da uradiš? Da li ćeš da postupiš onako kako ti društvo nalaže – da bežiš i sakrivaš se? Da gledaš kako da iščupaš živu glavu tako što ćeš pokušavati ono što se obično radi u tim situacijama – da skreneš misli nečim drugim, da se okupiraš nekim poslom, da brže bolje nađeš nekog drugog partnera za sex, ili da zaboraviš na čitav ovaj koncept?
Osim takvog “histeričnog” pristupa, možeš da koristiš prirodne zakone pa da se suočiš sa svojom patnjom koja se pojavila. Možeš da se otvaraš za nju i osvešćuješ je tako što ćeš “da joj osetiš dah”. Prirodni zakoni će ti pomoći u tome.
Setićeš se da prirodna ljubav ne vezuje nego oslobađa. Da su Prirodi isto tako drage i njene oluje, snegovi, kiše kao i lepo vreme. Čovek u svom neznanju deli i seče, a Priroda prihvata sve. Tako i ti. Moraš da se učiš da prihvataš i sudbinu koja ti je najpre “otvorila vrata”, da bi ti ih onda zatvorila – možda baš onda kada ti je najlepše i najbolje.
Ali, moraš imati poverenja u Prirodu. Jer, ona tačno zna zašto to radi. Možda baš zato jer namerava da ti otvori neka treća ili četvrta vrata. A možda zato jer ti je sada na redu baš ta životna lekcija sa kojom si do sada odbijala da se suočiš. To je tvoja sudbina i moraš da se učiš da je prihvataš onako kako ti dolazi.
Dakle, Priroda voli i svoje nepogode kao i svoje lepo vreme. Učini i ti isto. Voli svoje strahove i patnje kao i svoja zadovoljstva. I onda tvoje patnje i tvoja zadovoljstva više neće biti ono što su bile. Postaće jedno isto – životna harmonija. I tada ćeš doživeti sreću. “Nedopingovanu sreću”. Prirodnu.
Dodir Prirode te ne vezuje nego oslobađa. To što osećaš vezanost je zbog društva koje je u tebi. Jer, društvo te je naučilo na tu slatku euforiju koju očekuješ i za kojom žudiš. Ali, sa euforijom si dobila istovremeno i patnju i postala zarobljenik i jednoga i drugoga. Priroda ti kaže da su to sve iluzije, i da ti ništa od toga stvarno nije potrebno. Proveri. Pusti Prirodu u sebe i postaćeš slobodna.
Naravno, jedno je staviti duhovno u centar svog životnog smisla i svakodnevnog života, a drugo povremeno osetiti duhovno osveženje u sebi. Koncept koji je pred tobom može da bude to osveženje. Ne više od toga. Ako hoćeš više, onda ćeš morati čitav život drugačije da organizuješ – oko Prirode i njenih zakona, a ne oko društva i njegovih simbola.
Ali, to je jedna druga priča koja izlazi izvan okvira ovog teksta. Ipak, “prvi čin” je tu i ako se malo više udubiš moći ćeš da naslutiš kako izgleda “čitava predstava”.

ŠTA JE TO PROGRAM PLUS?

Program Plus najkraće rečeno znači proširenje koncepta van sexualnog odnosa. Do sada je vaš odnos s partnerom bio čisto sexualni, bez ikakvih drugih posebnih sadržaja. Sada taj odnos “napušta stan i ide u šetnju”.
Da se podsetimo šta se do sada događalo: Uspostavili ste kontakt s partnerom sa kojim postoji obostrano fizičko privlačenje, sklad sexualne energije i razumevanje koncepta. Došlo je do sexualnog odnosa i razmene energije na obostrano zadovoljstvo.
Program Plus nastavlja dalje širenje “prirodnog dodira” u slučaju da oba partnera tako odluče. Dakle, nećete ući sa svakim partnerom u ovaj program, nego samo sa veoma malim brojem onih sa kojima postoji velika obostrana usklađenost u vezi dosadašnjeg odnosa, kao i snažan intuitivan osećaj da trebate da idete dalje i proširite vaš ukupni odnos.
Cilj Programa Plus je da vas otvara za dalje prirodno iskustvo koje je moguće da se dešava i izvan samog sexualnog odnosa. Koncept vas u ovom delu suptilno okreće ka doživljajima širenja svesti i prirodnog umnog sklada. O čemu se radi?
O tome da, s jedne strane, kroz neke aktivnosti van čisto sexualnih pokušate da osetite stvarnost na dublji način, a sa druge, da proverite da li i u kolikoj meri postoji umni sklad između vas i vašeg partnera.
Jer, do sada ste proveravali samo fizički izgled i dinamiku sexualne energije, ali usklađenost uma sa vašim partnerom vam je totalna nepoznanica. Došlo je vreme da se i “druga polovina prave ljubavi stavi na tapet”. Osim toga, imate priliku da osetite kako to izgleda ući bar na trenutak u jednu drugačiju stvarnost – stvarnost neposrednog življenja.
Osetiti stvarnost na dublji način doprinosi uravnoteženju vaših unutrašnjih energija, što dovodi do osećaja harmonije i bezbrižnosti. Više o ovome ćete čitati u sledećoj temi koja se bavi duhovnim putem širenja svesti. Ali, širenje svesti u Programu Plus nije glavna aktivnost nego sporedna. Ona, usput, veoma dobro dođe kao mehanizam koji nam pomaže da dublje osetimo prirodni kontakt sa partnerom i da lakše držimo društvo po strani.
Kao glavna aktivnost u okviru Programa Plus je dalje prirodno širenje poznanstva sa partnerom, gde pokušavamo da osetimo kakav je “prirodni karakter” partnera i u kolikom skladu je sa karakterom našeg uma. Radi se, naravno, o prirodnom a ne društvenom umu.
Društveni um je naše obrazovanje, opšti kulturni nivo u koji između ostalog ulazi naš modni stil, muzika koju volimo, socijalni status, itd. Za razliku od toga, prirodni um je naša prirodna specifičnost koja se vezuje za tip životne energije koja je u nama – njen oblik, dinamiku, kvalitet. Sexualna energija je samo jedan deo te ukupne energije.
Što su više ukupne energije oba partnera u skladu, to se njihovi umovi “više vole”. Ako je umni sklad obostran i visokog stepena, onda je to, kao što je već rečeno, druga polovina prave prirodne ljubavi. Prvu polovinu već znate: jaka obostrana fizička privlačnost i jak sexualni energetski sklad.
Ali, s druge strane, treba imati u vidu da partneri ulaze u Program Plus ne da bi tragali za pravom ljubavi, nego da bi nastavili prirodne doživljaje koji se nameću sami po sebi za partnere koji pokazuju visok fizički i sexualno – energetski sklad.
Već je rečeno da pravu ljubav ne možete niti da tražite, niti da očekujete, niti da priželjkujete. Bolje je da to ne radite, jer ćete upasti u zabludu. Iako, prava ljubav se možda dešava baš paru koji je ušao u Program Plus.
Možda je tako, a možda, uopšte, nije tako. Ali, partneri o tome ne treba da razmišljaju. Treba samo da se usmere na Program, i da pokušaju da se drže pravila koncepta.
Šta možete vi i vaš partner da uradite u okviru Programa Plus?
Možete da uradite bilo šta što rade zaljubljeni parovi u društvu. Po drugačijem redosledu i dinamici, ali u krajnoj liniji isto to. Samo, radićete to na suštinski drugačiji način – pokušavajući da sledite prirodne zakone a ne društvene.
To znači da ćete, na primer, odlučiti da prošetate gradom zajedno. Ali, vaša šetnja će biti potpuno drugačija od uobičajene društvene šetnje. Vi ćete mnogo manje govoriti, a mnogo više osećati i doživljavati. Pretvorićete se u upijač za utiske, osećaje, doživljaje. Dok će društveni par brbljati o svemu i svačemu potpuno nesvestan za ono što se oko njih dešava, vi i vaš partner ćete upijati utiske iz okoline s jedne strane, dok ćete povremeno pokušavati da osetite partnerov prirodni um s druge. Ponekad ćete se pogledati direktno u lice, ili ćete zadržavati kraće ili duže pogled na onome što vas neposredno privuče kod partnera.
Možete i razgovarati, ali ne previše. Naravno, ne dopustite da vam razgovor ubaci društvo “na mala vrata”. Dakle, kao i pre Programa Plus, nema razmene privatnosti, nema razgovora o prošlosti i budućnosti nego samo o sadašnjosti – baš onoga što se neposredno događa pred vašim očima.
Nećete, naravno, pričati bukvalno o svemu što vidite oko sebe, jer to nije cilj ovog pravila. Nego, razmenjivaćete samo one utiske koje ste primetili dok ste ćutali i posmatrali. Ne trivijalne i bilo koje utiske, nego samo one koji su vas nešto više dodirnuli. Nešto što ste primetili na poseban način i sada to prenosite partneru. To će biti osnova razgovora. Ostalo vreme provodite uglavnom u ćutanju i posmatranju.
Ali, ne dozvolite da ćutanje bude “tupo”, a gledanje uspavano i prazno. Budite prisutni duhom, i povremeno osim posmatranja sveta oko vas skrenite pažnju na partnera. Pokušajte da ga dublje osetite. Da vidite kakva je njegova prirodna energija uma.
U takvom “prirodnom” šetanju ste došli do parka, seli na klupu i posmatrate reku. Ista stvar kao i dok ste hodali: prikupljanje utisaka i doživljaja iz okoline, razmena toga kroz reči sa partnerom, posmatranje partnera i pokušaj da ga što bolje osetite.
Partnera možete posmatrati dok on ne gleda u vas ili možete jedno drugo gledati u oči – ne predugo da ne postane neprijatno.
Otišli ste na večeru. Pokušajte da što bolje osetite hranu koja je pred vama. Uključite sva čula. Osetite miris hrane pre nego što ste počeli da jedete. Obratite pažnju na vizuelni doživljaj. Jedite polako, s uživanjem. Osetite ukus hrane u ustima. Gustirajte, da biste mogli što bolje da osećate. Razmenjujte vaša iskustva s partnerovim. Možete mnogo da pričate u vezi toga. Ali, imajte na umu da, ipak, ne preterujete s pričom. Ćutanje je, ipak, mnogo više prirodna zona nego što je to govor.
Naravno, i dalje nemojte da dozvolite da vas priča ponese i uvede “na mala vrata” prošlost, budućnost ili pokrene razgovor o opštostima – o tome šta vi, na primer, generalno volite a šta ne. Zadržite se, naprotiv, samo na onome što je trenutno tu i na detaljima, a prethodna iskustva i generaliziranje pustite na miru.
Potsetite partnera na pravila koncepta ako on krene s nekom neadekvatnom pričom. Osim usmerenosti na jelo, koristite priliku da pažljivo posmatrate partnera i osetite njegov prirodni um.
Ovde treba ukazati na još jednu stvar. Na odnos prema novcu.
Shvatite da ste po prirodnom konceptu potpuno ravnopravni sa vašim partnerom, i da, iako ste u nekoj društvenoj situaciji s partnerom, to, uopšte, ne znači da ćete prihvatiti uobičajena društvena pravila. Priroda će uvek imati svoj odgovor za tu konkretnu situaciju i toga se treba uvek držati.
Dakle, potpuno ravnopravno ćete deliti novčani trošak ukoliko je nastao dok ste bili na sastanku. Ovo je vrlo važno, zato što ne treba dozvoliti simbolično ubacivanje društva u koncept – gde, na primer, muška strana uobičajeno ili češće snosi ovaj trošak od ženske. Naprotiv, treba društvenim pravilima koja su u nama i jedva čekaju da se ispolje staviti jasno do znanja da ih ne prihvatamo u okviru ovog koncepta.
Završili ste s večerom i odlučili da odete na neki ples. Dok ste na plesu prikupljajte neposredne utiske i razmenjujte ih s partnerom. Naravno, ne sve, ne gomilu utisaka, nego povremene, dublje, bitnije. Dok igrate s partnerom osetite njegovo i svoje telo u dodiru i pokretu. Sada možete više da posmatrate jedno drugo i u oči i na bilo koji drugi način jer ste blizu jedno drugom. Opet probajte da intuitivno doživite partnerov prirodni um: Kakva je to energija? U kojoj meri je u skladu s vašom?
Ne dozvolite da vas ponese romantika muzike i ukupne atmosfere. To je uticaj društva u vama. Izbacite taj utisak i usmerite se na prirodni intuitivni osećaj. Na prirodne doživljaje koji se upravo sad neposredno događaju, a maštanje i iluzornu stvarnost u vidu romantike i sentimentalnosti koju društvo priziva držite po strani.
Posle plesa krenuli ste u kraću šetnju, ali ste slučajno “naleteli” na poznanike vašeg partnera. Oni su predložili da odete svi zajedno na piće i vi ste prihvatili.
Dok sedite svi zajedno, možete odmah da kažete tom drugom paru da ste na specijalnom prirodnom programu upoznavanja u kome ne iznosite vaše privatnosti nego pokušavate neposredno da osetite jedno drugo, ne ubacujući u priču vašu prošlost, nego samo ono što se upravo događa.
Možete i pričati sa tim ljudima o konceptu, iako ne bi trebali ulaziti u dublju analizu i predugačak razgovor. Pokušajte da skratite razgovor s vaše strane, a dopustite prijateljima da oni više pričaju.
Za to vreme vi pratite razgovor, ali i posmatrate vašeg partnera i njegovo ponašanje u grupi. Pokušajte da osetite da li društveno reaguje – da li je iskoračio iz prirodne “priče”. Pazite, vi niste tu da ispitujete i ocenjujete njegov društveni um koji može biti svakakav, nego da osetite njegovu prirodnu specifičnost. Pokušajte da primetite koliko su vas ti poznanici i njihovo društvo “zarazili” i naveli da zaboravite gde ste i šta treba da radite.
U nizu primera koji su upravo navedeni su prikazane aktivnosti koje vi i vaš partner možete da radite zajedno što, naravno, ne znači da sve tako mora da bude “nabijeno” i da se uzimaju u obzir samo te aktivnosti. Ne. Možda ćete samo prošetati ili otići na večeru ili smisliti nešto sasvim deseto što ovde nije pomenuto. Više stvari je navedeno u primerima da biste lakše shvatili da možete da uradite bilo šta, ali na prirodan način – bilo koju zajedničku aktivnost koju i ostali ljudi rade.
Posle nekog vremena koga vi sami odredite prelazite na više intimnosti tokom izlazaka. Tek sada počinjete da se držite za ruke, da se grlite, ljubite, itd. Dok sve to radite, opet doživljavajte utiske koje na vas ostavljaju usne, ruke, telo partnera. Sada ćete možda bolje razumeti ono što je rečeno o osvešćivanju sexualne energije, gde partneri za vreme sexualnog odnosa rade baš to što vi sada radite – trude se da što dublje i što više osete sebe i partnera svim svojim čulima.
Još jedno upozorenje je da ne dozvolite da vas u ovoj fazi obuzme romantika koja vezuje. Pokušajte da držite zaljubljivanje pod kontrolom. Kako? Tako što ćete da budete usmereni na svoj cilj: šta treba da radite i zašto?
Pokušajte da shvatite dublji smisao koji se otvara pred vama – prirodni. Zaljubljivanje je društvena kategorija koja priziva društvena pravila u vama koja vas ubrzano udaljuju od koncepta. Ako to imate stalno pred očima, vaše vezivanje za partnera i zaljubljenost će verovatno biti u granicama tolerantnog.
Osim toga, ako imate iskustva u osvešćivanju sexualne energije, jer je baš to vaš osnovni razlog zašto ste u konceptu, onda ćete biti još veštiji od ostalih što se tiče držanja društva po strani. Vi ste već naučili da što više neposredno i budno osećate stvarnost oko sebe i u sebi – na primer, dodire usana, ruku, tela ili vaše neposredne okoline – to iluzije društvenog uma imaju manje prostora da se ubacuju u igru.
Program Plus potstiče sve partnere koji uđu u koncept, bez obzira sa kojom su namerom tu, da neposredno doživljavaju stvarnost, ali oni koji su u konceptu baš zbog osvešćivanja sexualnosti će što se toga tiče biti u velikoj prednosti. Moći će da lakše drže svoja lična društva pod kontrolom.
Jer, prirodno i društveno posmatranje i doživljavanje ne mogu da se dešavaju istovremeno. Čak iako se vrlo trudite da gledate prirodnim okom, uglavnom je to više ili manje jedna mešavina i prirodnog i društvenog, jer je za čist prirodni dodir potrebno, naravno, dosta vežbe i iskustva. Ali, sve ima svoj početak, i možda je za vas Program Plus pravo mesto da započnete s prirodnim opažanjem stvarnosti. I da to možda kroz osvešćivanje sexualnosti nastavite i produbite.
Ako je i u ovoj fazi sve proteklo u redu, što znači da osećate zajednički umni sklad na osnovu vašeg intuitivnog utiska koji imate jedno o drugom, onda je sasvim prirodno da nastavite dalje.
Ići dalje znači da napuštate koncept. Prekidate odnose sa drugim partnerima (ako ih imate), sa kojima ste bez obzira na Program Plus i dalje održavali odnose, i krećete dalje kao samostalan par. Ovo je međufaza izlaženja iz koncepta, u tom smislu, da nećete imati druge partnere, i da ćete samo trenutno obustaviti koncept.
U ovoj fazi počinjete da razmenjujete vaše lične privatnosti i da ubacujete društvo u međusobni odnos. Ali, iskustvo prirodnog će vas verovatno navesti da zadržite neka prirodna pravila komuniciranja, posmatranja i doživljavanja koje sada možete paralelno da primenjujete sa društvenim pravilima.
Prirodan doživljaj možete, ako želite, da širite tako što ćete, na primer, da pažljivo slušate muziku i da pokušavate da osetite kakav utisak ona ostavlja na vas, i da, onda, to razmenjujete sa vašim ljubavnikom. Isto to možete da radite sa nekim filmom, gde možete da širite vašu svest što se tiče boljeg shvatanja sveta u kome živite – da osvešćujete društvene i prirodne zakone života u uporednom pregledu i kritičkoj analizi.
Sami ćete otkrivati načine kako da ostanete u okvirima prirodnog kada to želite u raznim životnim situacijama. Možda vam se učini interesantno “da se ponašate prirodno” među prijateljima, na nekom javnom mestu, itd. Jer, imaćete dovoljno iskustva za to iz samog koncepta i Programa Plus.
U ovoj međufazi izlaska iz koncepta imate još samo jedan zadatak vezano za koncept. Da posmatrate kako ubacivanje društva utiče na vaš odnos? Da li je vaš odnos sa partnerom iz koncepta, koji je sada postao vaš ljubavnik, drugačije? U kom smislu drugačije?
Vrlo je važno ako možete da osetite, da li počinjete da se emotivno vezujete za ljubavnika na bazi društvenih veza koje stvaraju rutina, navika? Ili, da li ste se društveno zaljubili u njega – na bazi njegovih društvenih osobina i slično? Ili, da li osećate i dalje da je vaš odnos prirodno skladan i da društvo ništa tu nije promenilo?
Kada posle nekog vremena osetite da znate odgovore na ova pitanja, onda može da se otvori nekoliko mogućnosti:
1. Možete da potpuno napustite koncept i nastavite da živite sa svojim ljubavnikom. To ćete uraditi ako osetite da i dalje postoji sklad u visokom stepenu i što se tiče fizičkih i što se tiče umnih karakteristika. Oboje mislite da ste pronašli jedno u drugome pravu ljubav, jer vam i objektivno i subjektivno i intuitivno za sada govori da je to tako.
Da li je stvarno tako će pokazati vreme? Vreme je saveznik prave ljubavi, i ona će vremenom dobijati na punoći i snazi, ako je prava prirodna ljubav, zaista, u pitanju. Tada ubacivanje društva u život neće negativno uticati na par, jer je zdravo prirodno jezgro suviše jako da bi društvo moglo da ga savlada. Društvo će se spontano formirati oko ljubavnika, a ljubavnici će tokom zajedničkog života nešto sporije ili nešto brže postepeno duhovno da sazrevaju. Nikakva specijalna duhovna tehnika im nije potrebna za to, jer je prava ljubav sama po sebi vrlo moćna duhovna staza.
Ako vremenom ljubav i sklad počinju da se smanjuju i da se pretvaraju u prosečan odnos kakav i drugi ljudi imaju, onda to znači da je na delu bila društvena zaljubljenost, a ne prava prirodna ljubav.
2. Možete da napustite koncept i nastavite život sa vašim ljubavnikom. Iako znate da sklad nije toliko visok da bi bio prava ljubav, vi, ipak, odlučujete da nastavite zajedno, jer ste više nego prosečno usklađeni i to vam je sasvim dovoljno.
3. Program Plus u međufazi je pokazao da ubacivanje društva vrlo negativno deluje, što znači da prirodni umovi partnera uopšte nisu u slozi i ljubavi. Iako se činilo da jesu, društvo kao finalni test je pokazalo da, ipak, i pored fizičkog i energetskog sklada koji, zaista, postoji, umnog sklada u većoj meri, ipak, nema.
Devojka može u ovoj situaciji da uradi nekoliko stvari. Može da odluči da se vrati u koncept, ali tako što će potpuno da prekine odnos sa tim partnerom. Društvo se umešalo i suviše daleko su otišli da bi sada mogli da se vrate na ono što je bilo pre toga. Njihovo naknadno iskustvo bi opteretilo budući odnos po konceptu, i zato devojka zaključuje da treba potpuno da prekinu odnos. Do toga će možda oboje doći zajedničkim razgovorom.
Osim toga, partneri mogu da odluče da se vrate u koncept i da nastave sa osnovnim odnosom uz povremeno ubacivanje Programa Plus, jer je sve to odlično funkcionisalo. Verovanto će doći do ove odluke ako usklađenost njihovih umova nije bila baš toliko loša kao što je to bio slučaj u gornjem primeru. Usklađenost je bila, po slobodnoj proceni, osrednja ili čak iznad proseka, i oboje zato odlučuju da se vrate u koncept i ostanu u nekom odnosu.
4. Sledeće što devojka može da uradi je da se vrati u koncept – sa partnerom ili ne – ali, sada će se usmeriti više na osvešćivanje sexualne energije, umesto na zabavu ili neku drugu nameru. Iskustvo Programa Plus joj je dalo osećaj kako to izgleda kada se proširuje svest i to joj se svidelo. Iako je krenula u koncept sa zabavom i razonodom, sada će biti više usmerena na osvešćivanje sexualnog odnosa.
To ne znači da će morati da odustane od sadašnjih partnera. Jer, kompatibilnost se vezuje za fizičku privlačnost i sexualnu energiju, a ne za nameru. Iako, odnos sa partnerima koji imaju istu nameru – osvešćivanje sexualne energije – je, ipak, najbolje rešenje, jer će partneri moći više da komuniciraju na istu temu, i da nešto više usklađuje detalje sexualnog odnosa sa tom posebnom namerom.
5. Još nešto što devojka može da učini je da napusti koncept. Napustiti koncept se može zato što smo pronašli pravu ljubav ili ljubav koja je dovoljnog nivoa sklada, ili, koncept možemo da napustimo zato što osećamo da on, ipak, nije za nas.
Osim toga, koncept možemo da napustimo i zato da bi se dublje posvetili duhovnom razvoju.
Jer, iskustvo iz koncepta, a pogotovo Programa Plus i osvešćivanja sexualne energije, nam je donelo uvid da želimo da se više orijentišemo na prirodni način života, a ne na društveni. To ne znači da ćemo da pobegnemo od sveta i drugih ljudi nego, jednostavno, da ćemo u većoj meri da primenjujemo prirodna životna pravila doživljavanja stvarnosti. Da ćemo da pokušavamo da više stičemo prirodno životno iskustvo, a ne društveno. Da se više bavimo unutrašnjim, a ne spoljašnjim, više energijama, a manje rečima i stavovima. Kako to sve izgleda ste već u jednoj mini verziji videli u okviru Programa Plus.
Može se desiti, dakle, da devojka, potstaknuta konceptom uopšte ili Programom Plus, želi više da se posveti korenitijim promenama u svom životu. Jer, da potsetimo da je jedno od pravila koncepta da ne dozvoli “curenje” koncepta u privatni život. Koncept generalno podržava naše ostale društvene aktivnosti bez pokušaja da ih direktno menja. Ali, devojka sada želi da intenzivnije menja i druge oblasti svog privatnog života (a ne samo sexualni deo) i zato napušta koncept u potrazi za nekim svojim duhovnim putem.
6. Može se zamisliti i varijanta slična prethodnoj, s tom razlikom što će devojka i dalje zadržati učešće u konceptu i svoje sexualne partnere, ali će, s druge strane, svoj preostali privatni život menjati u skladu sa duhovnim pravilima do kojih je sama došla – možda na nekom drugom izvoru saznanja.
To je sasvim u redu. Ona i dalje ostaje u okviru koncepta što se tiče svih njegovih pravila, samo je promenila odnos prema “van – konceptnim” aktivnostima. Ranije su one bile čisto društvene, a sada počinju da poprimaju oblik nekog drugačijeg životnog smisla.
Duhovni razvoj kao kompletan smisao života prevazilazi ovaj koncept, jer je ovaj koncept osmišljen za samo jedan mali segment života – sexualni. Ali, koncept, naravno, vrlo intenzivno podržava duhovni razvoj u okviru svojih granica.
Zato ćemo u sledećoj temi, koja je ujedno i poslednja, nešto više reći o meri u kojoj bi ovaj koncept mogao da bude podrška duhovnom razvoju. Neko od onih koji se spremaju za duhovni put će možda u toj temi naći inspiraciju.

KONTAKT

Kako pronaći partnera za sex bez obaveza po ovom konceptu? Kako uspostaviti kontakt? Kako se ponašati u procesu početnog upoznavanja?
Partner za sex bez obaveza ti može biti bilo ko osim onoga što se ne preporučuje po ovom konceptu (da ulaziš u koncept i tražiš druge partnere ako si već u ljubavnoj vezi ili braku).
Ovaj koncept se delimično može primeniti i ako si u nekoj društvenoj vezi – zabavljanje, brak. Okrnjena primena, naravno, znači da u sexualne odnose stupaš samo sa tom osobom sa kojom si u vezi, i da ta osoba postaje i ostaje tvoj jedini partner.
To neće ni približno biti isto kao koncept u celosti, jer već postoji društvena veza, a koncept je vrlo odlučan da drži društvo što više po strani. Isto tako, ne mogu se primeniti pravila oko vezivanja, više partnera, itd. Ali, uprkos toga, neki važni delovi koncepta u vezi osvešćivanja sexualne energije, Programa Plus i sl. se mogu u dobroj meri primeniti na tu specifičnu situaciju.
Dakle, ljubavni ili bračni partneri bi mogli da primene neka rešenja iz ovog koncepta, u smislu da malo osveže vezu i dalje je unaprede. Ali, moguć je i obrnut slučaj. Da se odnos sa bračnim partnerom ili ljubavnikom poremeti baš pod uticajem primene ovog koncepta. Do poremećaja može da dođe jer su odnosi već “na niskim granama” i par upravo pomoću ovog koncepta pokušava na neki način da se izvuče iz takve loše situacije.
Ali, delimična primena koncepta može još više da istakne neusklađenosti partnera, što može da ubrza njihov razlaz. Koncept je jasnije pokazao obema stranama u kojoj meri je njihov odnos potpuno neprirodan. Možda se drži samo na starim navikama i emotivnoj vezanosti koja se stvorila zajedničkim životom. Dakle, primeniti ovaj koncept delimično i van njegovih osnovnih principa može biti i vrlo kontraproduktivno.
Osim toga, ovaj koncept možeš da predložiš nekome koga već poznaješ i za koga znaš da je zainteresovan za tebe. Ali, ako ste iz istog kruga poznanika, i ako se već dobro poznajete, onda koncept ne može da se primeni u celosti, jer ste već u nekoj većoj meri razmenili vaša lična društva što može značajno da optereti odnos. Osim toga, taj poznanik će najverovatnije želeti da te ima samo za sebe, a ne da te deli sa drugim partnerima. Možda ćeš svojim predlogom samo pokvariti mogućnost da budeš sa tim dečkom u nekom društvenom ljubavnom odnosu za koji je on mnogo više spreman.
Ako pripadate istom krugu prijatelja sa kojima se redovno družite, onda je vrlo komplikovano držati jedan ovakav odnos potpuno po strani. Jer, drugi članovi društva će sigurno biti upoznati sa tim i verovatno će neki od njih pokušavati da vrše uticaj.
Ali, ako se nešto malo poznajete i pripadate potpuno različitim krugovima poznanika koji se, uopšte, ne dodiruju, onda ima više šanse da ovaj koncept zaživi. Bitno je samo do koje mere ste spremni da ga primenite u praksi. Naravno, oboje morate biti spremni za to.
Kao što je već rečeno, u ljubavne “trouglove ili četvorouglove” ne trebate da ulazite u okviru ovog koncetpa. Misli se na to da nudite koncept nekome koga ste upoznali a ko je već u braku. Takođe, ne treba da primenjuješ koncept ako si u braku sa partnerom koji je, takođe, u braku.
Ovakve kombinacije samo komplikuju odnose i na kraju imaju mnogo veću šansu da izađu na loše nego na dobro. Ljudi koji su u braku već imaju snažan društveni odnos koji je toliko sveprisutan da koncept i pored dobre volje teško može da se primeni. Zato je bolje da ne mešate bračne i ljubavne odnose sa ovim konceptom.
Najbolje je, naravno, da uspostavite kontakt sa potpuno nepoznatom osobom, i da pritom niste ni u kakvoj ljubavnoj vezi sa nekim drugim – da ste, dakle, potpuno slobodni po tom pitanju. Koncept će tek tada moći da se primeni u celosti i bez ikakvih uzdržavanja, a koristi od koncepta će u tom slučaju biti maximalne.
Pošto je u današnje vreme vrlo popularno upoznavanje preko društvenih mreža na Internetu, odatle ćemo krenuti što se tiče uspostavljanja prvog kontakta među partnerima.
Pretpostavićemo situaciju da si na nekoj društvenoj mreži, i da si preko fotografija primetila nekog ko te fizički privlači i za koga imaš osećaj da u nekoj meri postoji i sklad sexualne energije. Na osnovu nešto malo opštih informacija misliš da možeš da imaš neko početno poverenje u tu osobu. Kasnije, na eventualnom susretu, ćeš to poverenje proveriti u većoj meri.
Možeš, jednostavno, dečku da pošalješ link bloga sa ovim konceptom, sa samo jednom rečenicom: “Šta misliš”? Naravno, drugoj strani će biti potpuno jasno da želiš da uđeš sa njim u odnos po ovom konceptu.
Može se desiti da dobiješ vrlo brz odgovor – već posle sat ili dva – o prihvatanju odnosa. To ne bi trebalo odmah prihvatiti zato što potencijalni partner za tako kratko vreme ne može da se bolje upozna sa suštinom koncepta. Može samo malo ovlaš da vidi o čemu se tu radi i da ga generalno prihvati samo zato da bi što pre stupio u kontakt.
Ali, to nije ono što je po konceptu potrebno. Potrebno je da se mnogo bolje upozna sa suštinom i detaljima, da bi koncept mogao da primeni u celosti. Bolje upoznavanje sa konceptom je dokaz da je partner spreman da prihvati pravila u celini, i da je, takođe, rešen da ih se pridržava.
Osim toga, dublje upoznavanje koncepta omogućuje partneru da lakše istraži svoje potrebe, i da tačno zna u kom obliku bi želeo da koncept primeni. U temi “Šta sve možeš” su navedene dvanaest različitih mogućnosti i namera za primenu koncepta. Partner bi jasno trebao da zna koji od oblika ga konkretno zanima.
Zato nekome ko je vrlo brzo odgovorio na poziv treba skrenuti pažnju da je potrebno da se više upozna sa konceptom (da ga u celosti pročita, razmisli, možda se vrati na neke delove još jednom, da što jasnije pokuša da odredi svoje mesto u svemu tome, itd). Tek kada sve to uradi može da se javi da bi se krenulo u dalje upoznavanje.
Dečko je neko vreme proučavao koncept i na kraju pokazao veliku zainteresovanost i spremnost da ga primeni u celini. Jasno shvata svoju poziciju i šta želi preko ovog koncepta da ostvari. Devojka ga fizički veoma privlači i oseća da im se sexualne energije u nekoj meri uklapaju. Oboje su zainteresovani najviše za zabavu na početku, a kasnije će već videti na koju stranu će ih koncept odvesti kada duže budu u njemu.
Kada je sve to tako sređeno, sledeći korak je susret uživo, gde partneri imaju priliku da se direktno upoznaju i provere svoje utiske koje su stekli na bazi fotografija.
Po ovom konceptu devojka ima prednost da predlaže gde i kada? Nikada ne treba izabrati kafić ili mesto gde se jede ili pije. To je potpuno nepotrebno i ne koristi na prvom sastanku. Potrebna je, naprotiv, doza privatnosti, jer ovaj susret treba da bude u okviru “prirodnih pravila” a ne društvenih. Ta pravila su potpuno drugačija od uobičajenih društvenih konvencionalnosti koje se dešavaju kod upoznavanja.
Hajde da malo bolje pogledamo, šta se uobičajeno dešava kada se sa nekim upoznajete koga još nikada niste videli, jer vam je neko drugi (prijatelj, rođak, itd) ugovorio sastanak na neviđeno? Uglavnom ste manje ili više nervozni u iščekivanju kako će sve da protekne. Kada dođe do susreta, pokušavaćete da sakrijete uzbuđenje kroz gomilu reči koja jedna drugu stižu, tako da praktično usta nećete zatvarati. Pričaćete o svemu što vam padne na pamet, samo da ne bi došlo do neprijatne tišine koja je u stanju da stvori još veću nervozu.
Oboje ćete se, tako, utrkivati ko će više reči da izgovori u sekundi, kao da ste na takmičenju u brzom govoru. Pri tome ćete povremeno samo ovlaš posmatrati drugu stranu, jer ne želite da izazovete kod nje a i kod sebe još veću nervozu, ili neku nedoumicu, iznenađenje, i sl.
U isto vreme vi potsvesno procenjujete tu osobu i znate sa kakvom ste namerom došli, ali uglavnom to rečima ili pogledom nećete da pokažete. Jer, u društvu se to ne radi. To bi moglo da bude možda protumačeno kao nepristojno, nedolično, i da govori o vama da ne znate pravila uobičajenog ponašanja u toj prilici.
Po uobičajenim društvenim pravilima nije preporučljivo da odmah jasno i otvoreno stavite do znanja da vam se neko baš sviđa, jer društvena praksa opominje da ćete na taj način možda izgubiti ravnopravnu poziciju. Nećete moći tako lako da igrate igru zavaravanja, stavljanja raznih maski koje treba da sačuvaju vaše dostojanstvo, s jedne strane, a da, istovremeno, privuku i stave pod svoj uticaj drugu stranu.
Dakle, jedno ćete misliti, drugo ćete govoriti, a treće ćete biti spremni da uradite. Potpuni nesklad i sa jedne i sa druge strane. Ali, nećete imati mnogo izbora. Društvo, jednostavno, to tako najčešće radi.
Tvoj prvi sastanak sa dečkom na bazi ovog koncepta treba da bude potpuno drugačiji – sušta suprotnost.
Potrebno je odmah u početku “upasti” u jedan drugačiji sistem komuniciranja koji može izgledati kao društveno potpuno neprilagođen, možda na početku neprijatan i bizaran, ali koji bi, bez obzira na sve, trebao vrlo brzo da u velikoj meri sruši barijere i olakša spontanu komunikaciju. Kako to učiniti?
Tako što će partneri pokušavati da urade upravo suprotno od onoga što je uobičajeno u društvu. Što manje će pričati a što više posmatrati i osećati.
Čitava stvar će biti olakšana time što će oboje znati da primenjuju nešto što je u okviru koncepta potrebno, prihvatljivo i dobrodošlo, bez obzira što van tog sistema deluje možda čudno i neočekivano. Oboje znaju da mogu slobodno da primenjuju pravila koncepta bez straha da će to kod druge strane izazvati pogrešan utisak.
Zamislite, na primer, da idete na časove plesa. Pre početka časa ćete stati u dve kolone jedno naspram drugog, i onda će se formirati parovi koji će plesati na muziku. Vi vašeg para, uopšte, ne poznajete – ne znate ništa o njemu, ali ste, ipak, u vrlo bliskom telesnom kontaktu. Tela vam se dodiruju, nekada i pogledi. Kako bi izgledalo kada biste sa totalnim neznancem na sred ulice stali u položaj za ples? Čudno i neočekivano za ostale prolaznike. Ali, u jednom drugom sistemu pravila – na času plesa – to je sasvim normalno stanje stvari.
Ponašajte se isto tako na prvom susretu sa svojim partnerom. Tako što sledite pravila koncepta – pravila jednog potpuno drugačijeg sistema nego što je društveni.
Zamislite sada situaciju da ste u nekom parku i da čekate da dođe vaš partner. Partner dolazi, vi se pozdravljate rukovanjem, govorite vaše ime ili nadimak po kome vas ljudi znaju, i nudite drugoj strani da sedne sa vama na jednu obližnju klupu. Uopšte ne morate da glumite oduševljenje pri susretu kao što to ljudi obično čine iz navike. Pokušajte da budete što prirodniji i opušteniji.
Na klupi možete neko vreme da ćutite, posmatrate okolinu, partnera i povremeno se direktno pogledate u oči. Činite to što prirodnije. Oboje znate da na taj način treba da doživite drugu stranu što je više moguće, i to je razlog zašto mnogo ne govorite nego uglavnom samo posmatrate i osećate.
Pošto znate da sve to tako treba da se dešava po pravilima, onda to više, uopšte, nije čudno ponašanje. Naprotiv, to je vrlo logično ponašanje za jedan sistem pravila koji insistira na osećanju i doživljavanju, jer kada biste radili drugačije od toga, ne biste uspeli ni približno u istoj meri da osetite i doživite.
Naravno, pri tome biste trebali da budete i opušteni, jer nervoza i strahovi blokiraju neposredne doživljaje. U tom smislu partnerima će pomoći činjenica da je poseban oblik ponašanja kod upoznavanja potpuno prema pravilima koncepta, i zato bi trebalo da zbog toga bude nešto manje neprijatnosti i nervoze.
Ali, najverovatnije je da na samom početku kod većine to, ipak, neće biti baš prijatno iskustvo. Jer, potrebno je vremena da se naučite na taj oblik opažanja i doživljavanja. Ali, nema druge – moraćete kroz to da prođete.
Da biste sebi olakšali taj prvi utisak, pokušajte da se stavite u neku situaciju koju ste već doživeli, ili koju možete vrlo lako da zamislite.
Možda ste nekada u nekom parku ili negde drugde, seli pored nekog neznanca, ili je on seo pored vas, jer, jednostavno, nije bilo slobodnih mesta na drugim klupama.
Prisetite se, kako ste se tada osećali?
Verovatno nije bilo ništa strašno, jer se takvo ponašanje u toj situaciji smatra za potpuno normalno. Sedeli ste pored tog neznanca i posmatrali svet oko sebe ili bili udubljeni u svoje misli. Osećali ste se prilično ugodno, jer prema strancu niste imali nikakvu obavezu – niti da mu se smeškate, niti da bilo šta s njim komunicirate. Možda ste osećali sasvim blago uzbuđenje zbog bliskog prisustva nekog nepoznatog, ali svakako ne nešto što bi bilo alarmantno neprijatno. Ako u ovaj primer ne možete da se dovoljno dobro uživite, onda se prisetite osećaja koji imate u sebi kada sednete pored nekoga u autobusu jer su ostala mesta zauzeta.
Ista stvar. Potpuno ste bez ikakvih društvenih obaveza prema tom strancu koji sedi odmah tu do vas. Možda se i malo dodirujete telima, ali ni tome ne pridajete nikakvu važnost. Jer, to je društveno očekivano ponašanje.
Probajte i u situaciji prvog upoznavanja sa partnerom po ovom konceptu isto tako da postupite. Nemate nikakvu društvenu obavezu prema drugoj strani, i vi znate da i on to odlično zna. Dakle, možete biti potpuno mirni jer se od vas ne očekuje da nešto posebno činite da biste uspostavljali ili održavali komunikaciju. Ako je sve u redu, komunikacija će se spontano sama uspostaviti. Samo, za razliku od situacije u autobusu gde biste možda nekada i poželeli da stupite u kontankt sa nekom osobom koja vam je privukla pažnju, ali vas društveni faktori snažno sprečavaju u tome, na prirodnom sastanku po ovom konceptu vas ništa, u tom smislu, neće vući nazad. Ni vas a ni vašeg partnera. Naprotiv. Moći ćete da se prepustite spontanom upoznavanju znajući da je to sasvim prihvatljivo ponašanje.
Dok sedite, tako, jedno pored drugog, postepeno se vaše energije razmenjuju i vi se navikavate sve više na uzajamno prisustvo. To je cilj. Prirodno upoznavanje a ne društveno. Preko energija, intuicije, preko čula a ne preko reči.
Zamislite da trebate da ukrotite divljeg konja. Prvo vam neće dozvoliti ni da mu se približite, a kamoli da ga dotaknete. Ali, postepeno će izgraditi poverenje u odnosu na vas i pustiti vas da mu priđete bliže. To je zato što ste razmenili neku energiju sa tim živim bićem a ne reči.
Na isti način dvoje na klupi dok ćute prihvataju sve više prisustvo druge strane. Posle nekog vremena ćutanja i prilagođavanja, počinje razgovor, iako razgovor, u nekoj meri, može od samog početka da se vodi, ako partneri tako odluče.
Govor je više društvena aktivnost nego prirodna i na nju ste mnogo više navikli u tim situacijama. Ipak, imajte na umu da ne trebate “da se spašavate” govorom, jer uopšte niste ugroženi. Možete bez ijedne reči u svakom trenutku da ustanete i odete, ako tako želite. Niste u nikakvoj obavezi prema partneru niti on prema vama. Isto kao da ste u parku ili autobusu sa neznancem pored sebe. Da li ćete imati odnos koji je više od toga će se tek videti? Zato treba da osećate i posmatrate. Možete i govoriti ako baš tako želite.
Naravno, ni slučajno, koliko god da ste nervozni, nećete pričati ništa o vašoj ličnoj privatnosti, jer je to protiv pravila koncepta. Pričaćete, na primer, zašto ste izabrali dotičnog partnera, šta vas je konkretno privuklo, da li ste imali dileme, da li ste se odmah odlučili za njega i šta je presudno uticalo na vašu odluku? Možete pričati bilo šta što je u vezi vašeg kontakta, jer tako ćete ostati u granicama neposrednog doživljavanja. Držite se glavne teme i ne možete pogrešiti.
Budite što iskreniji jer ništa tako dobro ne opušta kao iskrenost. Probajte i uverićete se u to. Ako se iskreno otvorite pred osobom i čak kažete nešto intimno što bi neko drugi najčešće prećutao, jer može misliti da ga suviše razotkriva, srušićete barijere između vas i partnera lakše nego što ste mislili da je moguće. Dajte od sebe što više iskrenosti i nećete pogrešiti. Jer, iskrenost je veoma moćan prirodni princip.
S, druge strane, što više uopštenosti i bezličnog govora koji, u stvari, ništa ne kaže, ali je društveno jako u upotrebi u takvim situacijama, i zidovi će ostati ili će se novi izgraditi. Iako se čini da je svaka reč na mestu, ipak, ništa ne valja. To je zato što je neiskrenost na delu. Ne govori se o bitnom, o suštini, a iznutra se vrlo dobro zna da se glavna tema prećutkuje.
Zato, ne plašite se da se otvorite i “razgolitite”, jer to je magični ključ koji sva vrata otvara. Isto tako, imajte na umu da i ćutanje jako efikasno ruši zidove koji postoje između dve nepoznate osobe. Čutanje je prirodna čarolija koja povezuje i koja spontano uspostavlja unutrašnje razumevanje.
Ako ste zaplašeni ovakvog prvog susreta koji je drastično drugačiji od onoga što ste navikli, onda možete, da biste smanjili početnu tenziju, da uradite još nešto kao pomoćni korak. Možete da produžite komunikaciju sa partnerom preko društvene mreže pre susreta uživo. Umesto da ste samo razmenili jednu ili dve poruke i dogovorili se o mestu susreta, vi možete neko duže vreme da, na primer, raspravljate o pravilima koncepta ili diskutujete o svemu onome što je dozvoljeno po pravilima. Na taj način ćete nešto više upoznati partnera, i onda će vam biti lakše da sa njim prođete kroz uživo upoznavanje.
Ipak, morate znati da ste time propustili priliku u nekoj meri da se navikavate na čist prirodni princip upoznavanja – na njegove zakone, delovanje i posledice. To je ono što vam je potrebno u ovom konceptu – radi vas samih najviše. Ali, nekome je neophodan ovaj međukorak, makar na samom početku, i to je sasvim u redu.
Još jedna stvar. Pokušajte da, koliko god da ste nervozni, da ne dozvolite da vaša nervoza mnogo utiče na vaše opažanje, na vaše zaključke i na vaše odluke. Da, na primer, nervozu vašeg partnera preuveličate kao nešto jako negativno i razočaravajuće.
Naprotiv, to treba razumeti, jer, svi smo po malo “ružni i glupi” kada smo nervozni i kada nam je neprijatno. Probajte da stičete utiske izvan toga, odnosno da uzmete u obzir da nismo baš svoje najbolje izdanje kada smo takvi – “uhvaćeni u raskoraku”. Ali, naravno, ne treba ni preterivati u tom “kreditu” koji dajemo drugoj strani. Ne može se “žaba pretvoriti u princa” pa ma kakvi da su uslovi.
Pošto ste malo ćutali, malo posmatrali i gledali se, malo pričali, trebalo bi da ste stekli dovoljno utisaka o partneru: Da li je i dalje za vas fizički privlačan kao na slikama? Da li osećate njegovu sexualnu energiju, i da li je u skladu sa vašom? U kojoj meri partner poznaje koncept, i da li je spreman da ga primeni i da ga se pridržava? Da li osećate da možete toj osobi dovoljno da verujete?
Nema potrebe za nekim velikim i posebnim poverenjem, jer ono i ne može tako brzo da se stvori. Drugim rečima, potrebno je da stekneš mišljenje da je dečko generalno Ok. Da dobija prolaznu ocenu po tom pitanju.
Da kažemo nešto malo o poverenju, jer kod nekoga to može da bude veoma važna stvar da bi se, uopšte, upustio u ovaj koncept (pogledajte o poverenju i u temi: “Zašto devojke ne vole sex bez obaveza”).
Što se tiče poverenja, možete da uradite nekoliko stvari da biste bili sigurniji u partnera za koga ste zainteresovani.
Ako uzmemo situaciju da se kontakt ostvaruje preko neke društvene mreže, onda kao prvu stvar pročitaj pažljivo profil potencijalnog partnera. Ono što može da bude još važnije je ono što nije napisano u profilu. To su komentari. Oni još bolje govore kako osoba razmišlja i kakva je u suštini. Zato, pronađi neke komentare, razmisli o njima, i probaj na osnovu svih tih informacija da stvoriš neku ideju o karakteru te osobe.
Možda će komentari i profil biti suprostavljeni. Probaj da otkriješ zašto je to tako. Ako i dalje imaš nekih nedoumica zapamti ih. Na njih ćeš se vratiti direktno ili indirektno u toku dalje komunikacije, ili u toku uživo viđenja sa partnerom (ako do toga uopšte dođe).
Sledeća stvar je da diskutuješ o pravilima koncepta. Koncept je kao što znaš veoma širok. Izaberi sama o čemu ćeš diskutovati sa potencijalnim partnerom. Možda o nečemu što je u vezi sa nedoumicama koje već imaš o njemu. Ta diskusija ti može raspršiti sumnje, ili ih, naprotiv, pojačati.
Diskusija o pravilima koncepta ti može pokazati kako partner razmišlja, kako izvodi zaključke, koja su mu merila vrednosti, koliko je upoznat sa konceptom i koliko spreman da ga se pridržava. Diskusija može da teče onoliko dugo koliko smatraš da treba. Dok god ne odlučiš da je dečko generalno Ok i da se može preći u sledeću fazu. Možda sve nije sasvim sjajno i jasno, ali odlučuješ da možeš da nastaviš dalje.
Jer, imaš još jednu veliku proveru – uživo viđenje. Tu ćeš nastaviti diskusiju i posmatranje partnera da bi raspršila neke sumnje i stekla još poverenja. Ako ga nema dovoljno, možeš jednostavno da napustiš sastanak. Možda ćeš sa tim potencijalnim partnerom nastaviti diskusiju preko mreže. Možda ćeš se (ako on pristaje na susret) nekoliko puta sretati i prekidati sastanke jer i dalje nisi zadovoljna i spremna da ideš u sledeću fazu.
Dakle, imaš dovoljno mogućnosti da ako imaš osnova za nepoverenje radiš na tome dok god misliš da treba. Ipak, imaj stalno na umu da previše ulaženja u diskusije, u proveravanje privatnih informacija o partneru, uvodi društvo na mala vrata u odnos, i omogućava da se lakše prave greške u tom smislu.
Isto tako, shvati da je glavni cilj provere neko opšte uverenje – ništa više od toga. Kada je to opšte uverenje Ok, diskusija i dalja provera se automatski odmah prekida. Jer, nema razloga da dalje traje. Odmah se ulazi u sledeću fazu kontakta.
Provere i sticanje poverenja će se, naravno, dešavati i u svakoj sledećoj fazi – spontano i prirodno. Ali, kada je prvi prag pređen, onda tome ne treba pridavati neki veći značaj – osim ako nas nešto ne iznenadi i navede na to.
Da se vratimo sada, posle ove digresije, na osnovnu temu – kontakt.
Ako ste razočarani ili nedovoljno zadovoljni onim što ste videli i osetili za vreme uživo viđenja možete odmah prekinuti susret. Dovoljno je samo da kažete: “Ja sada idem”. Nema potrebe ni za kakvim posebnim objašnjenjem niti konvencionalnim izvinjavanjima, opraštanjima i slično. Jednostavno odlazite, a drugoj strani će biti jasno šta to znači. On vas neće ništa pitati, zadržavati, niti bilo šta pokušavati. Jednostavno će sačekati da odete.
Možda će tom potencijalnom partneru biti krivo što niste uspostavili kontakt, ali trebao bi to da prihvati sa uverenjem da nije došlo do obostanog slaganja i da je prirodno da u tom slučaju dođe do razlaza. Jer, nekada će možda i taj partner sa nekom drugom osobom biti taj koji će hteti prvi da prekine sastanak, i tada će mu biti lakše što može jednostavno da ode a da ništa ne mora da objašnjava.
Kontrola po ovom konceptu pripada ženskoj strani zato što je ovaj naš svet svet muškaraca u kome oni imaju i previše kontrole. Pogotovo u oblasti sexualnosti se žene suočavaju sa mnoštvom izazova koje su joj nametnule predrasude i stereotipi sveta muškaraca.
Dakle, devojka bira gde i kada? Ona može to da prepusti muškarcu, ali na njoj je pravo da bira kako će da učini. Susret može da se organizuje na nekom pogodnom mestu – park ili sl. – u blizini stana jednog od partnera. Partner koji je ponudio mesto za sastanak poziva drugu stranu kod sebe u stan, ako je početak upoznavanja protekao u redu, i ako niko prethodno nije odustao.
Dakle, očekivanja kod oba partnera su ispunjena. Sastanak uživo je potvrdio uzajamnu fizičku privlačnost i sklad sexualne energije. Osim toga, pokazana je spremnost da se igra po pravilima koncepta. Partneri jasno znaju zašto je druga strana ušla u ovakav oblik odnosa i koju vrstu namere ima u okviru koncepta – zabava ili nešto drugo. Među partnerima se oseća “hemija” i oni su uspešno prebrodili sam početak upoznavanja.
Iako im je bilo malo nezgodno, oboje su se, ipak, držali preporuka koncepta. To nije bio društveni susret nego pokušaj stvaranja jedne drugačije atmosfere u kojoj njihove istinske prirode dolaze do izražaja, a ne njihovi društveni umovi.
Oboje su otišli u stan. Mogu popiti piće (bolje bezalkoholno), mogu slušati muziku. Muzika je jako dobra za pravljenje atmosfere opuštenosti. Budite oprezni s muzikom koja izaziva romantična osećanja i pokreće vas u pravcu zaljubljenosti. To nimalo nije poželjno, jer vi treba sa partnerom da imate odnos slobode i nevezivanja a ne odnos zaljubljene vezanosti koji je uobičajen u društvenim odnosima.
Zato, dobro je da muzika bude senzualna, možda sexy i erotska, ali ne preterano da naglašava polni odnos. Muzika treba, u stvari, više da opušta, a manje da vas pobuđuje na sex. Ne treba vam, dakle, nikakva posebna muzičko – sexualna stimulacija, jer vi nećete da uđete u sexualni odnos zato što vas je muzika ili nešto drugo navelo na to, nego, naprotiv, zato što ste nezavisno od toga odlučili da je sve na svom mestu, da ste spremni i da to želite.
Naravno, muzika nije obavezna, može i bez nje. Ali, ako je ima, slušaćete je u tišini, iako, možete je nešto malo komentarisati, ali ne opšta mesta u stilu: “Kako dobra stvar”. Ne treba vam to. Jer, to podseća na društvenu priču radi same priče. Naprotiv, recite nešto samo ako vas je to stvarno dodirnulo. Budite precizniji u izražavanju. To je dokaz da ste stvarno slušali i stvarno nešto primetili. Da ste stvarno ostali u okvirima prirodnog – sadašnjeg. Na primer: “Kako dobar glas, mekan i dubok, ali povremeno ume da izvuče tako dobro visoke tonove”.
Dakle, nepotrebna je priča radi same priče, ali je korisna ukoliko je usmerena na ono što se trenutno, baš sada događa, i ako ima šta da se kaže, jer je to na nas ostavilo neki utisak. Nemojte se truditi na silu da tražite grozničavo o čemu ćete pričati, i da se preispitujete da li je to dovoljno interesantno ili ne drugoj strani? Budite opušteni i otvoreni za sadašnji trenutak – za ono što se upravo sada događa pred vašim očima. Ako vas tu nešto dodirne možete to razmeniti sa drugom stranom, ako ne, onda ništa.
Ako baš hoćete da pričate, prisetite se pravila za komuiciranje. Treba ostati na temi zbog koje ste se sreli, a ne ići u uobičajeno upoznavanje koje se dešava u društvu. Gde se više brblja o svemu i svačemu, a skoro ništa o onome zbog čega ste tu.
Zato, držite fokus na temi – na kontaktu. To će vaša društva najlakše držati pod kontrolom. Pričajte iskreno o utisku koji imate o osobi. Da li je to utisak koji je bio i na slikama? Šta vas privlači? Pitajte drugu stranu kakav osećaj ima za vas? Pomozite joj da se otvori, da prevlada stid, nervozu, neprijatnost. Iskrenost i direktnost će joj najviše pomoći u tome.
Ostavite prošlost i budućnost po strani. Ćutaćete, posmatrati oko sebe, obratiti pažnju na partnera, ponekad se direktno pogledati u lice. Smisao je da budete što više prirodni, da osetite sebe, partnera, okolinu, a ne da brbljate bez prestanka da biste sakrili svoju uzbuđenost. Društveni život vas nije naučio prirodnoj komunikaciji i zato vam takav pokušaj možda u samom početku neće lako pasti. Ali, ako uđete u to sa posvećenošću, onda ćete vremenom osetiti poboljšanje i olakšanje. Možda i brže nego što ste očekivali.
Osim toga, ćutanje i posmatranje treba da budu aktivni a ne pasivni procesi. Treba da budete tu, budni duhom, a ne da prazno zurite ispred sebe ili nervozno gledate na sve strane. Naprotiv, ćutite zato da biste lakše skupljali utiske i dozvolili svojoj prirodi “da proradi”. To je smisao.
Kao što je rečeno, devojke imaju kontrolu koja im, s jedne strane, donosi više zaštite i sigurnosti, ali im istovremeno donosi i odgovornost.
Ta odgovornost znači i to da devojka postaje neko ko upravlja, ko nešto određuje, ko nešto pokreće, aktivira. Jer, kontrola ne znači da ja radim šta mi padne na pamet, bez ikakvih obaveza i odgovornosti. Ne, to nije smisao kontrole. Na šta se ovde misli?
Nastavimo primer u kome smo bili do sada pa ćemo videti. Dakle, dvoje sede i slušaju muziku, povremeno je komentarišu ili pričaju nešto u vezi njihovog odnosa, ili onoga što ih privlači kod partnera. Devojka je ta koja upravlja onim što će se dalje događati. Muškarac je taj koji prati, prihvata ili ne. Devojka na ovaj način drži u svojim rukama ključeve svakog sledećeg trenutka, i zato može da se ponaša onako kako oseća da treba i da želi.
Dakle, ona će, na primer, pozvati dečka na ples ako želi da mu prenese poruku da je spremna da ide dalje u odnos, i ako oseti da je druga strana za to. Ili, ona će ustati iz fotelje u kojoj sedi i sešće direktno pored partnera, ili ako već sedi na istom mestu prićiće mu bliže. To je ta kontrola koja omogućava devojci da učini ono što želi. Muškarac tu kontrolu u tom smislu i u tolikoj meri nema.
Ali, to, s druge strane, znači da devojka mora da pokaže aktivnost i da bude spremna da vodi igru. Bez te aktivnosti verovatno se ništa neće desiti, jer će muškarac dobiti poruku da devojka ne želi dalje. To je odgovornost koju onaj koji ima kontrolu mora da preuzme na sebe. U svetu muškaraca muškarci imaju kontrolu, ali sa time i odgovornost da budu aktivni i vode igru.
U ovom konceptu su stvari obrnute. Kontrola omogućuje devojci zaštitu od muške dominacije koja je ugrađena u ovaj svet. Koja stavlja ženu u podređen položaj i više je izlaže izazovima moralnosti nego što je to slučaj sa muškarcem. Ali, sada, po ovom konceptu, zbog veće kontrole koja je u njenim rukama, devojka će morati, iako to možda nije navikla, da preuzme “dirigentsku palicu”. Jedno, jednostavno, ne ide bez drugog.
Ali, i uloga muškarca nije pasivna. On će morati možda povremeno da suzdržava svoju prirodu i navike koje vuče iz društvenog života da dominira, aktivira, uzima. Sada će morati da nauči da čeka i da se prilagođava ritmu koji devojka određuje.
Ali, i njegova uloga je bitna u celoj priči. On ne vodi igru, ali on nikako ne mora da reaguje onako kako devojka očekuje od njega. Slobodan je da uradi onako kako želi. Ako bude pozvan na ples može da kaže da mu se ne igra. Možda mu se, zaista, ne igra jer mu je baš ugodno tu gde je, a možda je to znak odbijanja da se ide dalje. Devojka će morati da otkrije o čemu se radi.
Kao i u društvenim odnosima: ako devojka skloni muškarcu ruku jer misli da je ta ruka otišla predaleko, muškarac će to prihvatiti, ali će kasnije verovatno pokušati ponovo, da bi proverio koliko devojka sigurno to ne želi.
U ovom konceptu ta uloga aktiviranja, proveravanja, “mooovanja” sada pripada ženskoj strani. To joj je donela kontrola. Možda se neće baš dobro snalaziti u toj ulozi jer je navikla da muškarac vodi, ali moraće da počne da se navikava na obrnuti redosled. U početku možda neće ići tako lako, ali vremenom, uz vežbu i iskustvo, će se i te sposobnosti sigurno popraviti.
Muškarac je pri tome zadužen ne da “spava” i čeka, nego da bude aktivan i prisutan duhom. Da posmatra šta se dešava, šta se namerava, kako i kuda ide odnos. On može da pomogne devojci tako što je ohrabruje svojim pogledom, govorom tela, svojim zračenjem, što devojci skreće pažnju kako stoje stvari kod njega, i na kakav odgovor će naići njene inicijative.
Kako se stvari približavaju sexualnom odnosu tako i muškarac može da preuzme aktivniju ulogu a da to ne znači kršenje pravila kontrole. Na primer, ako je devojka pozvala na ples ili sela bliže muškarcu, muškarac može da je pomiluje, poljubi, da počne da je dodiruje, ali i ne mora. Može čak i to da prepusti devojci.
U nekim izuzetnim situacijama, muškarac može, oprezno da preuzme inicijativu prvog koraka na samom početku intimnog približavanja (poziv za ples, sedanje neposredno pored devojke i sl.), ako je očigledno da devojka to želi, ali se ne usuđuje, jer ne zna kako to da učini.
Devojka na dodire može da uzvrati ili da se povuče. Može da kaže partneru da ovaj put ne bi da ide dalje od malo maženja i ljubljenja ili oralnog sexa. A može i da ne kaže ništa što je signal partneru da devojka možda želi potpun sexualni odnos. Iako ništa nije rekla, devojka uvek može da se zaustavi, a partner je dužan da to poštuje.
Kada se krene u sexualni odnos pravilo kontrole prestaje da važi, u smislu da devojka nije u obavezi da pokaže inicijativu. Sexualni odnos se odvija spontano a dominiranje i inicijativu partneri preuzimaju prema obliku svoje sexualne energije.
Koncept vas neće upućivati u tajne samog sexualnog čina jer to nije u okviru ovog koncepta. Ali, nešto će vam reći na tu temu iz jednog sasvim drugog ugla. U tom smislu da pokušate da sexualnom odnosu pristupite drugačije nego što je to slučaj u okviru društva.
Društvo, na primer, na sexualni čin gleda kao na jedan kontraverzan odnos, a ne prirodan. Sex je u društvu često tabu tema. O sexu roditelji uglavnom ne pričaju sa svojom decom, ili ako to rade onda je to vrlo oprezno i uzdržano.
Za muškarce je sexualni odnos merilo životne uspešnosti i jak simbol za sticanje samopouzdanja i lične vrednosti, a za žene, kao što je već rečeno, u dobroj meri mogućnost ostvarivanja materijalnih i porodičnih snova.
U društvenom životu, oni koji napadno izražavaju svoja sexualna iskustva ili šokiraju javnost svojom sexualnošću koriste sex u ličnoj promociji znajući baš za taj oreol kontraverze i skandaloznosti koji sex ima u društvu.
Ovaj koncept sexa bez društvenih obaveza upravo obrnuto gleda na sexualni odnos. Dakle, bez nekog “dizanja u zvezde” samog sexualnog čina, bez teatralnosti, bez kontraverze, bez izveštačenosti i licemernog pristupa sexu. Društvo kroz sex ulazi u iluzorno, protivrečno i komplikovano, a ovaj koncept, naprotiv, u realno, prirodno, spontano i jednostavno.
Društvo, u stvari, budnim okom posmatra sex i pridaje mu posebnu važnost – iako se to u društvu otvoreno ne priznaje. Sex je, na neki način, društveni vladar iz senke.
Svi se prave da nije tako, a svi imaju neki poseban odnos prema sexu. Ili ga obožavaju ili ga se plaše, ili im je čudno što ne osećaju dovoljno sexualnih potreba, ili pokušavaju sebe da uvere da ih je baš briga što sex ne postoji u njihovim životima. U svakom slučaju, ono što postoji u ljudskoj potsvesti u vezi sexa pokazuje da je društvo opsednuto sexom, ali da to prikriva i drži u tajnosti.
Ovaj koncept koji je pred vama znači, upravo, obrnuto. Desexualizacija sexualnog odnosa. Sex je prirodna stvar i ne treba mu ništa od toga niti oduzimati niti dodavati. Partneri po ovom konceptu treba da pokušavaju da se oslobađaju od društvenog pogleda na sex.
Dakle, ako dođu u priliku za sexualni odnos sa neznancem, ne treba da zauzmu opsesivni društveni stav na koji su možda navikli. U smislu da se nešto strašno bitno dešava. “Kako li će to sve ispasti, jer, ako ne bude dobro, kako će se izaći na kraj s tim”, itd?
S druge strane, iako potsvesno sex “diže u zvezde”, na ovaj ili onaj način, društvo u javnom životu sex tretira kao “samo sex” – kao nešto što je najčešće obična “mehanika”.
Muškarac, na primer, gleda na to kako samo da “udari recku”, a žena kako da izvrši svoju bračnu obavezu i udovolji mušarcu da ne bi “jurcao sa strane”. Naravno, ima tu i uživanja i prirodnijeg pristupa, ali ipak, u proseku je suvuše “mehanike”, rutine, “društvenog sexa” a ne prirodnog.
Ovaj koncept sexa bez društvenih obaveza upravo radi drugačije. On ne tretira sex kao teatralno, opsednuto i isfrustrirano “bitno” nego kao “prirodno bitno”. Bitno po tome što nam daje priliku da osetimo i našu i partnerovu istinsku prirodu nemerljivo bolje nego kroz bilo koje reči. Na taj način sexualni odnos ima veoma bitan energetski potencijal u sebi. Potencijal koji prevazilazi društveno i ulazi u kosmičko.
Sexualni odnos nas uvodi u jedno drugačije polje znanja o energijama, o ljudskoj dubini, o ljudskom biću. S te strane, sexualni odnos ima veliku bitnost koju društvo ne prepoznaje. Ali, ta bitnost ne žudi za “busanjem u prsa”, za brigom, strahom, opsesijom, kontraverzom, skandalom. Ne. Prirodna bitnost je tiha, jednostavna i spokojna. Kao da se ništa bitno ne dešava.
Zato pokušajte da pristupite sexualnom odnosu preko ovog koncepta kao prema jednom prirodnom dešavanju. Izbegnite društvenu teatralnu bitnost nečega jako važnog, nego podržite prirodnu bitnost tako što ćete da pridate značajnu pažnju samom odnosu u praktičnom smislu a ne u iluzornom. To je baš ono što društvo propušta da čini.
U praktičnom smislu to znači da mnogo ne “razbijate glavu” o tome da li ući u odnos ili ne, kako ne pogrešiti, šta ako krene kako ne valja? To će sve manje – više biti u redu, i sa tim ćete najlakše izaći na kraj. Nego, nasuprot toga, usmerite svoju “bitnost” u to da što bolje osetite samo sexualno iskustvo. Da što bolje pripremite teren za njega. Da što bolje sve organizujete tako da dodirnete što veće dubine. To znači prirodna bitnost – dati više vremena, pažnje, usmerenosti, posvećenosti. Usmerenost na sam odnos a ne na njegovu “reklamu” – na iluzije koje se stvaraju oko njega.
Da se vratimo sada na mesto odakle smo “odlutali”. Koncept vas, dakle, ne upućuje u tehnike vođenja ljubavi, ali vam daje okvir kako da pristupite samom sexu – kojim “okom” da ga posmatrate. Taj prirodni ugao gledanja vam je upravo dat. Ako se malo udubite u to što je rečeno, onda ćete iz te “prirodne bitnosti” moći da izvedete zaključke i o samom sexualnom odnosu – u kom pravcu treba da se kreće.
Po ovom konceptu to je svakako nešto što se ne forsira, nešto što računa na opuštenost, spori tempo (naročito u početku) koji omogućuje duže trajanje odnosa (da bi se lakše utisci sabirali i da bi se ušlo u veće senzualne dubine), nešto što mnogo više nego uobičajeno računa na predigru i na spontano postepeno ulaženje u odnos, nešto što vodi računa o željama i potrebama obe strane – što je obostrano prihvaćeno i što prija i jednom i drugom partneru, nešto što može biti bilo koja dinamika – i suptilno i meko kao dodir najfinije tkanine, kao i snažno i jako kao neobuzdana planinska reka, nešto što pokušava sexualnu energije da protegne i na vreme pre samog sexa kao i na vreme neposredno posle njega, itd.
Vratimo se sada našem paru koji sedi u stanu i postepeno prelazi iz jedne faze u drugu. Kao što je već rečeno, buđenje sexualne energije se dešava i dok direktan sexualni kontakt još ne postoji: dok, na primer, partneri sede, dok se muzika sluša, dok se upućuju pogledi ili neki usputni dodiri.
Ovaj koncept pre – sexualnoj aktivnosti daje izuzetan značaj. Jer, vrlo je važno kako će se ući u sam sexualni odnos. Možda će oba partnera koji sede u sobi to, upravo, želeti, ali će istovremeno primetiti da jedno ili oboje nisu još uvek dovoljno opušteni, jer nisu još uvek jedno drugo u nekoj većoj meri prihvatili. Bliskost tela kroz spori ples ili blago maženje mogu da razbiju tu početnu barijeru. Ali, ako napetost i dalje ostane, kao i uzdržanost, unutrašnji otpor, “zid” između partnera, u tom slučaju ne treba ulaziti u sexualni odnos. Čitav proces se može obnoviti neki drugi put.
Jedno je uzbuđenost zbog sexualnog odnosa koji se očekuje, a drugo je nemir i nervoza zbog otpora koji se stvara i koji zatvara i odbija, a ne otvara i prihvata. Uzbuđenost koja prethodi sexu je poželjna jer je i sam smisao sexualnog odnosa da se sexualna energija pobudi i onda razmeni sa partnerom.
Ali, nemojte nikako ulaženjem u direktni sexualni odnos rešavati vašu zatvorenost i unutrašnje otpore. Zato, uzdržite se od direktnog odnosa ako u pripremnoj fazi ograde nisu pale, i ako ne postoji obostrano prihvatanje.
Sve aktivnosti još od susreta u parku bi trebale da vam pomognu da, s jedne strane, bolje procenite situaciju oko tri sklada (fizički, energetski, konceptualni), a sa druge, da ako odlučite da idete do kraja to i možete opušteno i bez ograda i otpora da izvedete.
Sada je jasnije da to što ste prihvatili da odete kod nekog u stan ne znači da će sexa, uopšte i biti. I ako nekog sexa i bude, opet je neizvesno do koje mere će se ići sa tim. To je već na početku kontakta jasno obema stranama, kao što im je jasno koliko je tek daleko od sexa njihov početni susret uživo. To što ste odlučili da se susretnete s nekim, uopšte, ne znači da već posle nekoliko minuta taj susret neće biti završen. Oba partnera se unapred sa time slažu, i jasno im je do čega to sve može da dovede.
Dakle, sasvim je jasno da je čitav ovaj proces vrlo postepen, sa dosta faza u kojima možete da preispitujete šta i kako dalje. U svim tim fazama se izoštrava vaše “prirodno treće oko”, i vi se sve više otvarate za vašu intuiciju – za vašeg najmudrijeg savetnika. To je i smisao koncepta: da vas polako pomera napred ka onome što je vaša prirodna potreba.
Zato, da bi taj vaš suptilni “savetnik” mogao da dođe do izražaja, društvo u vama mora da se drži pod kontrolom. U tom smislu, koncept baš zato da bi se usmerio na ono što je bitno nebitno eliminiše po kratkom postupku. Sve što je društveno nasleđe je nebitno po ovom konceptu.
Na primer, jednostavan razlaz je sasvim normalno ponašanje ako se ne svidite jedno drugome uživo (susret u parku iz primera), jer je to u prirodnom interesu i jedne i druge strane. Nema nepotrebnog trošenja energije i vremena. Nema smišljanja izgovora, nema prilike da se osećate krivi što niste izašli u susret nekome ko je “toliko očekivao i baš se potrudio”.
Kao posledica toga ležernog odnosa koji u sebi nema opterećenje kod uživo susreta, vi se zbog toga nećete uzdržavati što se tiče budućih uživo viđenja, jer vam oni nisu više frustrirajući, što bi svakako bio slučaj kada bi se ponašali društveno korektno ulazeći svaki put u smarajući proces pravdanja i nalaženja izgovora. Sve to jako opterećuje, a nema nikakve koristi od toga – samo štete.
Možda će ti u početku biti čudno i neprijatno da prirodno postupiš u ovoj situaciji, jer si navikla da se u društvu baš suprotno ponašaš, ali posle nekog vremena kada se navikneš videćeš koliko samo prednosti donosi ovakva jednostavnost. Tada će ti sastanci biti prilika da tragaš za skladom, a ne da izdržavaš jedan mučan proces upoznavanja koji unosi nervozu i neprijatnost i koji jedva čekaš da se završi.
Eliminisanje nebitnog se dešava i što se tiče, na primer, prvog kontakta, gde vam je neko preko društvene mreže upoznavanja ponudio odnos po ovom konceptu. Nema nikakve potrebe za “kulturnim odgovorom” što se u društvu smatra činom ljubaznosti, bon – tona, pristojnosti. Odustanite od te društvene navike u ovom konceptu. Prirodno je jednostavno. Uopšte ne morate ništa da odgovorite, jer će druga strana jasno znati o čemu se radi.
Isto tako, toj prirodnosti pripada, na primer, i ne davanje partnerima informaciju o vašim godinama starosti (kao uostalom i o bilo kojoj drugoj privatnosti). Neke društvene mreže insistiraju na tome, ali to ne znači da vi morate “da igrate kako oni sviraju”. Iako čudno izlgeda, ali netačno prikazivanje vaših godina je u tom slučaju sasvim u redu – prirodno. Možete da ne prikrivate tu informaciju i navedete svoje prave godine, ali i ne morate. Potpuno je svejedno.
O čemu se tu radi?
Svima je poznato da ljudi na društvenim mrežama često stavljaju lažne godine, slike i čitavi identiteti – to je sasvim uobičajena stvar. Ali, razlozi iz ovog koncepta za prećutkivanje ili pogrešno prikazivanje godina starosti su potpuno drugačije prirode. Jer, insistiranje na godinama za ovaj koncept znači da svesno ili potsvesno želite društveni odnos a ne prirodni.
Razmislite malo zbog čega vam trebaju godine potencijalnog partnera? Zbog čega je to, inače, nekome važna informacija?
Samo zbog toga, što u našoj glavi već imamo izgrađene društvene modele vezivanja koje nameravamo da sprovedemo u delo, i onda, u tom smislu, gledamo mehanički ljude kao brojeve da bi proverili da li se uklapaju u društveni odnos koji po tim svojim modelima nameravamo da izgradimo.
Jedan od tih uobičajenih društvenih modela govori o poželjnim razlikama u godinama između muškaraca i žena koji stupaju u neku zajedničku vezu. Po opšte društvenom uverenju ne bi trebala da postoji neka veća razlika u godinama između partnera zbog različitih razloga – zbog dece, zbog okolne sredine koja to ne bi dobro primila, zbog generacijskog jaza koji verovatno više razdvaja nego što spaja, zbog toga da partneri mogu duže da žive zajedno – živi i zdravi, itd. Svi ti i mnogi drugi razlozi se vrte oko društvenih veza koje se na kraju okončavaju brakom.
Iako, s jedne strane sve to može da izgleda kao da ima nekog smisla, jer upućuje na zdravu porodičnu zajednicu, iz realnog prirodnog ugla postaje jasno koliko je to priglupo i mehanizovano gledište.
Jer, ako ljude svedete na brojeve, onda ste u samom startu napravili veliku grešku: ljudi nisu brojevi nego bića. Sa bićima je sve moguće – i naizgled nemoguće može da bude izvesno i mnogo bolje nego što bilo ko očekuje.
Jer, život je takav, uvek vas iznenadi, naročito ako pokušavate da ga mehanizujete preko čvrstih pravila što društvo uporno pokušava da čini. Zato, skladno i zdravo potomstvo i sretan zajednički život može da postoji bez obzira na razlike u godinama. I ne samo da postoji nego i da bude superioran u odnosu na bilo koju uobičajenu društvenu varijantu. Ali, to su društveni problemi a ne naši i nepotrebno je da se dalje njima bavimo.
Zbog toga što nas u ovom konceptu društveni odnosi vezivanja uopšte ne zanimaju, godine starosti postaju potpuno nebitne. One, dakle, mogu da budu bilo koje, ali zato fotografije moraju da budu prave – stvarno vaše. Što skorijeg datuma i u što većem broju. Jer, po ovom konceptu, vama nije u interesu da neko gleda vaš “broj” nego vaš izgled.
Da li ćete se poigrati sa vašim godinama, možda baš zato da biste istakli osobinu ovog koncepta ka društvenom nevezivanju i potpuno drugačijim prioritetima od društvenih, ili ćete tu informaciju istinito prikazati je sasvim sve jedno?
Jer, nas ovde ne treba da zanimaju beživotne cifre nego privlačenje i usklađenost koji su realni i živi.
Vratimo se ponovo na naš par u stanu koji je odlučio “da ide do kraja”, jer je sve od samog početka bilo u skladu sa očekivanjima. Posle sexualnog odnosa partneri mogu još neko vreme da provedu zajedno. Mogu da razgovaraju o sexualnom odnosu – detaljima. Mogu da kažu šta im se konkretno dopalo a šta ne, itd, ali ne bi trebali da daju generalne ocene: “Bilo je baš super” i sl. Generalne ocene obavezuju i stvaraju kod partnera osećaj sledećeg susreta, a koncept podržava pravilo neobavezivanja. Zato komentarišite detalje ako to želite, ali nemojte davati uopštene ocene.
Posle sexualnog odnosa partneri sede zajedno, slušaju opušteno muziku, pomalo pričaju o onome što se neposredno dešava, po malo se dodiruju i posmatraju.
U toj relaxiranoj situaciji im se može ponovo pobuditi sexualna energija i dovesti do još jednog sexualnog odnosa. Taj drugi odnos će vam možda pokazati koliko ste, ipak, bili napeti za vreme prvog sexa. Niste to primetili, ali sada ste se tek uverili da su neke barijere još uvek bile prisutne. Sve je to, sasvim, u redu. Ne može se očekivati savršena opuštenost i prihvatanje na prvom susretu, ili čak ne ni na nekoliko njih. Neki partneri će brže proći kroz te faze upoznavanja (već kod drugog sexa u primeru), a nekima će trebati nešto više vremena da se prilagode.
Zbog toga što koncept vodi računa “i o pre i o posle” sexualnog odnosa, ovakve sastanke ne treba vremenski ograničavati. Nemojte planirati ovakav odnos usput, u nekom međuvremenu. Prisetite se šta je to prirodna bitnost o kojoj je bilo reči. Nemojte, takođe, odnos po ovom konceptu uglavljivati u druge obaveze. Nemojte ga raditi neposredno posle nekih napornih i napetih društvenih aktivnosti koje su vas potpuno obuzele i od kojih ne možete da se “otresete”. Ne koristite ovaj koncept u tu svrhu. Pustite da se društvo malo iščisti iz vas da bi priroda imala prilike da dođe u prvi plan.
Drugi sex je završen. Partneri još neko kraće vreme provode zajedno u tišini i opuštanju i onda se rastaju.
Nemojte nikada zakazivati sledeći sastanak sa partnerom iako ste možda sigurni da će, što se tiče vas, do njega doći. Šta će biti kasnije će se samo pokazati. Ako kod obe strane i dalje postoji potreba, susret će se desiti. Devojka će ga prva zakazati. Ali, nemojte ga nikada unapred zakazivati.
Isto tako, nemojte partneru poslati ni direktno ni indirektno poruku: “Vidimo se”. Nemojte mu davati znake da generalno može da računa na vas. Ostavite budući susret otvorenim. Jer, ovo je koncept neobavezivanja i neizvesnosti.
Sam život je, inače, takav – postoji samo u sadašnjosti. Budućnost je samo imaginacija u našoj glavi koja se još nije desila, a prošlost je, takođe, vreme koje više ne postoji jer se završilo. Zato, što se više držite sadašnjosti to će vam lakše biti da budete prirodni.
Osim toga, nikada ne pitajte partnera da li ste mu vi jedini i da li i koliko ima drugih partnerki? Pokušajte da se kontrolišete oko tih opštosti koje nam nekada dođu na jezik u društvu onih koje bolje poznajemo. Opomenite vašeg partnera ako se slučajno zaboravi. Koliko god da ste vremena proveli zajedno držite se pravila koncepta kao da ste se prvi put sreli.
Rastali ste se od partnera i ostali sami sa sobom. Pokušajte, dok su vam utisci sveži i dok ne upadnete u društvenu stvarnost, da još jednom prevrtite “film” u glavi o tome šta se sve dešavalo. Probajte da iz toga izvučete neke uvide.
Pokušajte da osetite da li i sada imate isti utisak o partneru kao sa početka? Osim toga, razmislite malo o vezivanju koje je jako bitno u ovom konceptu jer predstavlja četvrti faktor sklada. Da li ste se već vezali za partnera? Da li osećate zaljubljivanje? Da li se u vama budi romantično sanjarenje? Ako osetite da se to dešava, pokušajte razumevanjem da izduvate taj “balon”.
Shvatite da treba da ostanete “na zemlji”. Setite se da treba da imate i druge partnere, da ste ušli u koncept da biste razmenjivali sexualnu energiju i možda naučili nešto o Prirodi i životu, a ne da biste se zaljubljivali.
Zaljubljivanje i romantisanje je ulazak u svet društvenih iluzija, a vaša namera po ovom konceptu je da osetite dublje prirodnu realnost preko sexualne energije – vaše i vašeg partnera – kao i tako što ćete neposredno da dodirnete stvarnost sadašnjeg trenutka. Iluzije koje vas vode u maštanje o sentimentalnoj prošlosti i euforičnoj budućnosti ostavite za uobičajene društvene odnose a ne za ovaj koncept. Nešto više o ovome možete videti u temama o zaljubljivanju, vezivanju i Programu Plus.
Dakle, prevrteli ste film u glavi, korigovali neka osećanja koja su počela da se pojavljuju i dobili u nekoj meri ukupnu sliku onoga što se dešavalo. Sada je potrebno da se vratite u društveni život i da odnose po ovom konceptu ostavite iza sebe – do sledećeg susreta.
Možete napraviti neki mali ritualni gest koji će potsvesno delovati tako da vas izbaci iz prethodnog sveta u kome ste bili i uvede vas u svet društvenog dešavanja. Možete, na primer, da zamislite roletnu ispred vas i da onda napravite pokret rukama koji tu roletnu spušta. Ili, da u sebi kažete: “Gotovo”. Ili, nešto po vašem izboru. Naravno, možete i bez svega toga.
Iako će se misli i osećaji u vezi svega što se dešavalo sigurno i dalje javljati, ne paničite. To je sasvim normalno dešavanje. Imali ste jake utiske i oni se sada vrte po glavi. Bez obzira na to, pokušajte da se usmerite na obaveze koje su pred vama. Ako se misli i osećaji i dalje vraćaju, opet ih samo mirno sklonite u stranu tako što ćete da usmerite vašu pažnju na ono što trenutno radite. Samo mirno, bez panike i prisile i sve će biti u redu.
Ako hoćete da sledite pravila ovog koncepta, onda se pridržavajte i tog pravila. Vaš društveni život koji trenutno imate ne bi smeo da trpi zbog odnosa u koji ste ušli po ovom konceptu. Naprotiv, koristite tu energiju koju ste pobudili da svoj društveni život još više unapredite.

ČETIRI FAKTORA SKLADA

U prethodnoj temi su samo ovlaš dodirnuti neki faktori kojima će sada biti pridato mnogo više pažnje. Četiri faktora sklada se bave suštinom koncepta – njegovom idejnom osnovom. Biće tu priče i o pravilima koja tu osnovu čine, kao i o nekim posledicama na kojima se “lome koplja” i pokazuje u kojoj meri je koncept u stanju da izađe na kraj sa silama koje ga izbacuju iz ravnoteže.

FIZIČKA PRIVLAČNOST
Fizička privlačnosti je prirodni sklad koji se uspostavlja kada su dvoje ljudi privučeni fizičkim izgledom. Vrlo visok nivo ovakvog sklada se vezuje za idealnu usklađenost – “pravu” ljubav.
Hajde da pokušamo da obeležimo nivo fizičke privlačnosti između dve osobe sa brojevima od jedan do pet. Gde broj jedan označava najslabiji nivo privlačenja, a nivo pet maximalnu vrednost.
Ako se, na primer, nalaziš na ulici i posmatraš ljude koji prolaze, privlačnost broja jedan bi bio neko ko ti je samo na trenutak privukao pažnju. Broj dva je pobudio nešto jači interes koji ti traži da malo duže zadržiš pogled na toj osobi. Broj tri je neko ko te je nečim zainteresovao, i za koga bi možda želela da ti priđe. Dopada ti se i osećaš jasnu čežnju. Četvorka te toliko privlači da bi da si muškarac verovatno prišla. Ali, ustaljena pravila te sprečavaju da razmišljaš o tome. Otvoreno gledaš osobu i jasno joj stavljaš do znanja da ti se veoma dopada i da bi želela da ti priđe i uspostavi kontakt.
Petica znači toliku fizičku privlačnost koja je u stanju da ruši ustaljene oblike ponašanja. Osećaš jaku želju da upoznaš tu osobu jer te izuzetno privlači. Stavljaš mu do znanja svojim telom, pogledom, zračenjem da si vrlo zainteresovana. Grozničavo ti radi mozak kako da napraviš spontanu situaciju za prilaz. Čim se ukazala i najmanja prilika uspostavljaš kontakt.
Ovako bi izgledala, proizvoljno uzeta, čista prirodna privlačnost bez mešanja društvenog uticaja. Da li će se ljubavna igra privlačenja desiti na ulici, u parku, u kafeu, u predvorju hotela, na aerodromu ili u supermarketu je sasvim svejedno? Princip je svuda isti.
Ali, društvo ne možemo isključiti iz čitavog procesa jer smo naučeni da našu prirodu automatski potiskujemo. Uticaj društva će učiniti to da devojka uglavnom u mnogo manjoj meri posmatra muškarca iz prirodnog ugla – na bazi fizičke privlačnosti. Fizičko privlačenje se najčešće dešava kao sporedan proces niskog intenziteta. Naravno, ne uvek i isključivo, ali ipak, najčešće i uobičajeno. Devojka će više obratiti pažnju na društvene simbole iz kojih će pokušati da izvuče što više saznanja o dotičnoj osobi. Muškarci će, naprotiv, više reagovati na bazi spoljnog izgleda, iako, naravno, ne svi, ne uvek i ne u svakoj prilici.
Društvo će često prigušiti prirodni uticaj (kod muškarca, žene ili kod oboje) tako što će slati informacije svim stranama “da se ništa posebno ne dešava”, iako bi, da nema tog društvenog uticaja, mogla da nastane, sama po sebi, jaka prirodna privlačnost.
Ili, suprotno, privlačnost koju pokazuje jedna strana kod druge strane koja, inače, nije prirodno zainteresovana, može da izazove stavljanje neke od pogodnih društvenih maski za tu priliku – na primer, onu koja naglašava ljubaznost.
Muškarac je preko te “maske” dobio pogrešnu poruku, ne shvatajući da devojci uopšte nije interesantan, samo ona zbog toga što je tako vaspitana pokazuje povremeno nasmešeno lice prema njemu. Kao neko kome je usađena od malena ljubaznost prema gostima, pa ih uvek po pravilu vrlo srdačno ugosti iako mu se baš svi ne dopadaju.
Čitava priča je zbog toga da se pokaže da društveni uticaj ne samo da prigušuje prirodnu privlačnost i “odvikava” ljude od nje, nego je i usmerava na pogrešnu stranu.
Zato, pod uticajem društva u nama ne dolazi često do obostrane usklađenosti na bazi prirodnog fizičkog privlačenja u onoj meri u kojoj bi to moglo i trebalo da se dešava.
Mnogo češća pojava od ove je da je neki društveni faktor izvršio uticaj i veštački stvorio osećaj fizičke privlačnosti. Taj osećaj, zaista, postoji i nama se čini da je realan. Ali, ono što mi ne znamo je da ta fizička privlačnost nije spontano, prirodno nastala nego je posledica potsvesnog uverenja da smo u prilici da dođemo do nečega do čega nam je veoma stalo. Zato počinje da nam se dopada onaj ko može to da nam omogući. Iako, da nema te želje za tim posebnim interesom, ta osoba nam se uopšte ne bi fizički dopadala, niti bi se u nama razvio takav osećaj prema njoj. Naša potsvest je u stanju tu varku privlačnosti da izazove.
Zato “sponzoruša” “voli” svoga “sponzora”. Naravno, ne voli ga ona “do neba”, ali u sebi ima u dovoljnoj meri osećaj neke privlačnosti prema njemu da može bez problema da obavlja svoj svakodnevni posao koji sponzor očekuje od nje.
I najjača prirodna privlačnost može u sebi da ima društveni uticaj. Taj uticaj može nekada da bude veoma jak, čak odlučujući.
Dakle, neko nas jako privuče, ali ne zbog svoje prirodne privlačnosti nego, na primer, zbog toga što veoma liči na nekog našeg davno zaboravljenog muzičkog idola, ili neku bivšu ljubav, ili neku popularnu ličnost iz javnog života, sa filma ili iz nekog dečačkog sna i sl. Dakle, fizička privlačnost koju osećamo ne mora uvek da ima veze sa našom pravom unutrašnjom prirodnom privlačnošću nego pre sa nekim potsvesnim društvenim sadržajem koji se umetnuo između i uspeo da nas zavara.
Kako to da izbegnemo? Najviše time što ćemo toga da budemo svesni. Da u trenutku kada se osećaj privlačnosti dešava shvatimo da bi naša istorija – naša potsvest – mogla da bude razlog trenutne privlačnosti. Ako smo svesni same te činjenice, doći će do manje verovatnoće da budemo zavarani.
Osim toga, trebalo bi da počnemo da se učimo da posmatramo “na prirodan način”. Na primer, mogli bi da vežbamo da pažljivo posmatramo osobu u celini.
Ljudi često najviše posmatraju lice, a ono je najčešći nosilac potsvesnih sadržaja koje nosimo od ranije. Možemo biti potpuno nesvesni da je tome što nam se neko dopada u najvećoj meri doprinelo baš lice koje nas na nešto potseća – na neku vezanost ili na nešto lepo iz naše prošlosti.
Zato, gledajte čitavo telo i probajte da osetite kompletan utisak koji ono na vas ostavlja. Kod mnogih devojaka je problem taj da nisu navikle da gledaju muškarce kao neko ko ih fizički privlači. Dešava se i taj proces u pozadini, ali, ipak, nije glavni. Za mnoge devojke je fizička privlačnost prema muškarcu ne direktna nego izvedena. Izvodi se posredno iz nekog od društvenih odnosa.
Šta to znači?
To znači da devojka pokušava da se prvo upozna sa nekim društvenim osobinama muškarca – smisao za humor, inteligencija, kulturni nivo, materijalni i poslovni status, ambicije – pa onda, u onoj meri u kojoj je to u redu, dobija osećaj privlačenja iznutra. Društveni uticaj je stvorio kvazi – prirodno privlačenje. Privlačenje zbog društvenog a ne zbog prirodnog.
Šta mislite kako bi ti “kvazi – prirodni” partneri prošli test ulice koji smo malopre pomenuli? Da li bi i u kolikoj meri privukli pažnju jedno drugome da se, uopšte, ne poznaju, nego da su se samo slučajno mimoišli?
Možete i sebe da testirate, tako što ćete da se zapitate da li bi i u kom stepenu obratili pažnju na nekoga sa kim ste sada, ili sa kim ste nekada bili, kada bi taj prošao pored vas i da, naravno, ništa ne znate o njemu “i o njegovom društvu” – da je za vas potpun stranac?
Koju ocenu privlačnosti bi dobio na skali od jedan do pet koju smo ranije opisali? Dajte nepristrasan odgovor i biće vam jasno u kolikoj meri su društveni faktori u vašem slučaju uticali da se stvori privlačnost ili emotivno vezivanje.
Sve ovo pričamo zato što je prava ljubav prirodna kategorija a ne društvena. Takva ljubav se nikada ne može desiti preko društveno – interesne privlačnosti, koja, inače, dominira u društvu.
Zamislite, na trenutak, kakav bi to moćan sklad nastao kada bi se susrele “dve petice” na bazi prirodne a ne društvene privlačnosti? Tada inicijativu može da preuzme bilo ko, jer Priroda ne zna i ne priznaje uobičajena društvena pravila ponašanja. Za Prirodu je muški i ženski princip potpuno ravnopravan. Tada se može desiti i da su se dvoje upoznali sami od sebe, bez da je bilo ko imao inicijativu, i bez da je bilo ko svestan šta se upravo dogodilo. Jer, sudbina je možda umešala svoje prste na način kako samo ona to ume – misteriozno i neočekivano. Spojila je ono što očigledno po prirodnom zakonu treba da bude spojeno.
Pazite, kada se kaže “petica” ne misli se na manekene i fotomodele nego na sasvim obične ljude. Svako, baš svako, može da bude “petica” kada se susretne sa nekim sa kim postoji prirodni fizičko-psihološki sklad visoke kategorije, koji uopšte ne mora da ima bilo kakvo društveno obeležje – slična interesovanja, kulturni nivo i sl.
Takav prirodni sklad ne da se može desiti nego se sasvim normalno dešava ljudima. Samo, društveni faktori svojim stereotipima i ustaljenim modelima gledanja na život i odnose među ljudima negativno utiču a često i potpuno poništavaju prirodnu usklađenost koja inače postoji.
Ipak, nekada se može desiti da su se igrom sudbine sve kockice u prirodnom mozaiku složile i da ljudi osete neobičan sklad sa nekom drugom osobom bez i jedne izgovorene reči. Da li je to samo zabluda koja se večito igra nama znajući da svako potsvesno mašta da mu neka istinski bliska osoba stane na put, ili je baš tom prilikom Priroda, zaista, umešala svoje prste, je na svakome da otkrije sam.
Zato, učite se da gledate drugu osobu na način da osetite kakva je vaša prirodna privlačnost u odnosu na nju? Vežbajte oko i postepeno ćete biti sve bolji u tome.
To se odnosi ne samo na uživo posmatranje nego i na posmatranje fotografija na sajtovima za upoznavanje koji su u današnje vreme veoma popularan način stupanja u kontakt.
Da biste vi olakšali nekome da može što bolje da oseti svoju prirodnu privlačnost u odnosu na vas postavljajte slike celog tela. Nemojte da privlačite samo licem jer, na taj način, možete lakše da pokrenete nečiju neželjenu potsvesnu “društvenu” reakciju.
Zato, što više slika, što skorijeg datuma, u što više različitih poza koje što vernije pokazuju realan izgled vašeg celog tela. Isto to očekujte i od drugih. Slike samo s licem uzmite sa velikom rezervom, pogotovo ako je to jedna jedina slika, što često zna da bude slučaj.
Devojke koje insistiraju na slikama samo s licem hoće da pošalju poruku da ih se ne tretira kao sexualni objekt nego ličnost. One ne shvataju da, na taj način, izazivaju kod muškaraca kontra efekat. Jer, tako se ne dolazi do duhovnih dubina nego do potsvesnog plićaka.
A, inače, Priroda nikada od bića ne pravi objekte za bilo šta. Društvo to čini. Ono zloupotrebljava čovekovu prirodnu sexualnu energiju i “prlja” je svojim predrasudama.
Dakle, pobuditi kod muškarca ili devojke prirodnu sexualnost je veoma važan faktor usklađenosti između dva bića. Ako se fizička privlačnost dešava na obostranom nivou i u snažnom intenzitetu, onda je to, kao što je već više puta rečeno, pola puta do prave ljubavi.
Dakle, ne možete da pogrešite ako se otvorite za prirodni sexualni sklad prema drugoj strani. Time možete samo da izbegnete društvenu kvazi – privlačnost.
Zato, obrati pažnju na slike koje posmatraš. Ne dozvoli da te ponese sentimentalnost i romantičnost koju često lice može da prenese. Odupri joj se tako što je postaješ svesna.
Isto tako, ako se desi osećaj privlačenja, priseti se odmah šta ga je izazvalo? Da li možeš da se setiš kada se to desilo, kojim povodom? To će ti otkriti da li su društveni faktori delovali i u kolikoj meri?
Društvena privlačnost će se formirati ako ti se neko učini fizički privlačnim ne zbog svog fizičkog izgleda nego, na primer, “zato što je tako osećajan, zato što voli tako romantičnu muziku, zato što ume tako lepo da iskaže osećanja kroz reči i rečenice, zato što je tako duhovan, zato što zna šta hoće u životu, zato što je uspešan i ostvaren, zato što...”.
Ako su umešani gore navedeni ili slični faktori, postani ih odmah svesna. To će ti skrenuti pogled sa društvenog privlačenja i ponovo te okrenuti ka prirodnom privlačenju – fizičkom izgledu.
Da bi što više izoštrila svoje prirodne sposobnosti, postani svesna šta te konkretno privlači na nekom muškarcu u vezi njegovog fizičkog izgleda. Definiši detalje i tako ćeš se još lakše ubaciti u “prirodni film” i izbeći društveno zavaravanje.
Naravno, slike su jedno a susret uživo sasvim druga stvar. Ali, slike su veoma bitne za selekciju i za neki početni korak. Na sastanku uživo, opet je isti princip. Pokušaj da osetiš tvoju prirodnu privlačnost prema osobi. Ne dozvoli da te ponesu reči i ostali društveni sadržaj koji se usput razmenjuje. Fokusiraj se na izgled i pokušaj da osetiš što jasnije stepen prirodnog privlačenja.
Postoje dva osnovna oblika fizičkog privlačenja: fizičko privlačenje za sex i fizičko privlačenje za ljubav. Ova dva oblika fizičkog privlačenja ne treba shvatiti kao odvojene celine. Možda je bolje reći da je to jedna celina u kojoj su izmešana dva tipa sexualnosti.
Isto tako, sexualnost, takođe, ne treba deliti nego je shvatiti više kao jedninu u kojoj su prisutni različiti nivoi sexualne suptilnosti. Ali, podele vršimo da biste dobili neki osećaj “čega sve tu ima” i da bi vam to onda olakšalo posmatranje i primećivanje. Da bi vam, dakle, donelo širu svest o tome šta vas kod nekoga privlači i zašto?
Drugim rečima, kada hoćete neku pojavu da bolje istražite – da je više osvestite – onda je lakše da je podelite na suštinske delove i da se, onda, bavite delovima sa pogledom na celinu. Više ćete na taj način saznati o celini nego da ste se bavili samo celinom bez ikakvih delova.
Vaša celina je u ovom slučaju da što bolje osvestite šta vas fizički privlači kod nekoga i zašto, i to ćete bolje i lakše učiniti ako razložite to privlačenje na sastavne delove (privlačnost za sex i privlačnost za ljubav). U praktičnoj primeni će vam ta saznanja (kako reagujete na sex i ljubav) pomoći da još preciznije i potpunije izvršite izbore i donesete odluke.
Ovoj podeli nedostaje još jedan element – oblik i dinamika sexualne energije partnera – pa da fizička privlačnost bude kompletirana. Jer, kad god u tekstu, na bilo kom njegovom mestu, i u bilo kojoj temi, pročitate fizička privlačnost (bez ikakvog daljeg preciziranja) znajte da se misli na ova tri dela privlačenja (sex, ljubav i tip sexualne energije) koji su spojeni zajedno i predstavljaju jednu celinu – celinu koja, da potsetimo, ako ima određeni kvalitet predstavlja pola puta od prave ljubavi.
Ovo malo razjašnjenje je dato jer postoji mogućnost “da se izgubite” u daljem tekstu koji objašnjava ove pojedinačne delove privlačnosti gde se često ponavlja i prepliće: fizičko, telesno i energetsko. Ako vam se desi da ne možete “sve konce da pohvatate”, vratite se na ovaj kratki osvrt i biće vam, nadam se, sve jasno.
Sexualanom energijom ćemo se baviti u posebnom delu koji sledi odmah posle ovog, a sada ćemo se usmeriti na preciziranje fizičke privlačnosti za sex i za ljubav.
Šta je to konkretnije?
Fizičko privlačenje za sex znači da, na primer, možemo da imamo sex sa osobom koja nas ne privlači u celini nego u pojedinostima. Na primer, naročito nas privlače velike ženske grudi i u stanju su da kod nas izazivaju vrlo brzo i vrlo jako sexualno uzbuđenje. Mnogo brže i mnogo dublje nego neki drugi delovi tela ili izgled u celini. Jednostavno, zbog ko zna čega tako potsvesno reagujemo. Velike ženske grudi su trenutni potsvesni okidač koji nas efikasno baca u sexualno raspoloženje.
Što se tiče fizičke privlačnosti za ljubav treba odmah reći da je reč ljubav uzeta u ovom slučaju samo kao uslovna – privremena – kategorija koju koristimo da bismo lakše objasnili neke različite sexualne suptilnosti u vezi fizičkog privlačenja. Tu privlačnost za ljubav ne treba brkati sa onim što se u drugim delovima teksta pominje kao prirodna ili “prava” ljubav, koja u sebi sadrži obostranu fizičku privlačnost visokog intenziteta.
Za razliku od toga, u daljem tekstu uglavnom govorimo o pojedinačnoj privlačnosti – svako za sebe – i o privlačnosti koja je najčešće društveno motivisana i zato ima pretežno iluzorni karakter. Dali smo joj ime “ljubavna privlačnost” samo zato da bismo lakše uporedili različite nivoe “društvene osećajnosti” u čoveku.
Ljubavna privlačnost za razliku od sexualne ima više veze sa čitavim našim telom koje je Priroda napravila u određenom fizičkom obliku, a ne samo sa jednim njegovim delom. To je nešto drugačiji tip privlačnosti – celovitiji i kompleksniji – u odnosu na čisto sexualni.
Ljubavna privlačnost o kojoj ovde govorimo može da se posmatra kao neki konkretni stepen privlačnosti za pojedinca, što je najčešće jedan oblik iluzije koju je čovek stvorio u svojoj glavi kao ljubavno predubeđenje, a može da se posmatra i u širem smislu kao simbol za lepo koji većina ljudi prepoznaje kao takav.
Osim tog društvenog “ljubavnog pogleda” imamo, naravno, i ono o čemu je već bilo reči – ljubavna privlačnost kao prirodna stvarnost koja realno postoji i sama se spontano uspostavlja kada se situacija stvorila za to (“prava” ili duhovna ljubav).
Naučnici kažu da su lepi ljudi simetričniji od ostalih. Da ljudi generalno doživljavaju nečiju lepotu na bazi simetrija lica i tela.
Dakle, prirodna privlačnost za ljubav se dešava kada simetrije dva tela prepoznaju jedna drugu kao prirodni međusobni sklad. To će se najčešće desiti između osoba sličnog izgleda i opšteg stepena privlačnosti. Naravno, to ne mora u potpunosti da bude tako. Može se desiti i prirodna privlačnost za ljubav na bazi različitih simetrija i izgleda ali, ipak, ne u većini slučajeva.
Neki par koji oseća uzajamnu privlačnost uprkos različitog izgleda i simetrije može da bude uveren da je to zbog čistih ljubavnih osećanja a da, uopšte, ne bude svestan da su u igri manje ili više suptilni društveni faktori. Tek posle više godina ili smrti jednog partnera onom drugom može iznenada postati jasna suština njihovih odnosa i nivo zablude u kojoj su bili. Društvena kopija može vrlo vešto da imitira prirodni original.
Dakle, osoba koju velike ženske grudi jako pobuđuju na sexualni odnos može imati potpuno drugačije fizičko privlačenje za ljubav. Ta ista osoba možda ne može da zamisli da ima jaka suptilna ljubavna osećanja prema osobi sa velikim grudima, jer su, na primer, baš srednje ili manje ženske grudi kod te osobe simbol za ljubav.
Ali, ta, ili bilo koja druga, ideja fizičkog tela za ljubav je samo još jedna projekcija u našem umu. Jer, ona se stvorila u nama u najvećoj meri društvenim iskustvom (pod uticajem, na primer, nekog filma koji je ostavio jak utisak na nas, ili pod uticajem nekog iskustva u prošlosti koje nam je stvorilo neki “veštački ljubavni ideal” što se tiče telesne građe).
Za razliku od takvih projekcija koje su iluzornog karaktera, postoji i prava prirodna fizička privlačnost za ljubav koja važi baš u našem pojedinačnom slučaju, ali koja je ona nećemo znati dok nam se ne dogodi, ako nam se, uopšte, dogodi. Nju ne možemo nikada unapred da pretpostavimo.
Zato, pravu prirodnu ljubav ne možemo uzimati kao kategoriju fizičkog privlačenja koju trebamo “na silu” da ostvarimo – da se izborimo za nju. Da, na primer, pokušavamo da gledamo partnere iz nekog unapred zamišljenog “ljubavnog ugla”, i da sebe ubeđujemo da je to naša prirodna ljubavna privlačnost. To nam ništa neće vredeti. Tako nikada nećemo moći da dođemo do prave ljubavi, nego samo do ljubavne iluzije. Možemo se malo “igrati” privlačnostima za sex i ljubav, ali ne treba to brkati sa prirodnom ljubavi. Jer, prava ljubav je toliko mistična i neuhvatljiva da je najbolje za nas da je pustimo na miru.
Mogu se poklopiti svi mogući faktori simetrije i fizičkog izgleda između dve osobe, gde bi svi pa i mi sami morali da priznamo da je istinska prirodna ljubav na delu (bar što se tiče fizičkog dela), a da ipak, to ne bude tako. Jer, prava ljubav ima neki svoj tajni sastojak koji ne može niti mehaničkim kombinacijama da se stvori, niti racionalnim zaključivanjem da se prepozna.
Zato moramo da se pomirimo sa tim da prirodnu ljubav ne možemo da stvorimo, već samo za nju da se otvaramo. Da li će ta ljubav ući “na naša otvorena vrata” se unapred nikada ne zna, niti je vredno baviti se time.
Ono što praktično možemo da uradimo imajući u vidu ove dve fizičke privlačnosti – za sex i za ljubav – je da posmatramo celo telo potencijalnog partnera i pustimo svoju intuiciju da odradi deo posla. Da li će preovladati privlačnost za sex ili za ljubav ili možda za pravu prirodnu ljubav je sasvim svejedno? Kako god da je, dobro je, prirodno je. Prirodnost donosi naše prihvatanje – čega god, kako god – a ne naše biranje – ovoga ili onoga.
Ne treba, dakle, bežati od onoga što nas telesno privlači – na primer, neki posebni telesni delovi – i smatrati da je to neprirodno. Isto tako, ne treba potiskivati ono što sada doživljavamo kao ljubavni telesni ideal, samo zato što smo naučili da je to, najčešće, jedno iluzorno stanje. Ne. Mi moramo od nečega da pođemo i poći ćemo upravo sa mesta na kome se sada nalazimo – sa sexualnim i ljubavnim privlačnostima kakve god da su.
Jer, to što nas sada privlači ne mora da znači da će nas još dugo vremena ili zauvek privlačiti. Ako uđemo u faze sexualnog osvešćivanja po ovom konceptu možda će nešto što nas je nekada fizički privlačilo (bez obzira koliko je u tome bilo prirodnosti a koliko iluzornosti, i bez obzira kojim smo to imenom nazvali - sex ili ljubav) početi da nas privlači sve manje, a, istovremeno, da počne da nas privlači nešto sasvim drugo što do tada, uopšte, nije.
Zato ne treba negirati naš trenutni osećaj privlačnosti – ne treba ga potiskivati. Naprotiv, treba ići tome u susret i pustiti ga da se što potpunije ispolji u nama.
Ako osvešćujemo svoje telesne reakcije, onda ne znamo tačno kako će izgledati privlačnosti koje će se tokom vremena smenjivati. Ono što znamo je da će se one kretati u nekoj meri u prirodnom pravcu koji je potreban za nas. Da bi se taj prirodni scenario odigrao potrebno je da se u to što manje mešamo – da pustimo da priroda odradi svoj deo posla.
Da bi to bilo tako, ne bi trebalo da jurimo neki zamišljeni ideal privlačnosti (najčešće ljubavni) za koji mislimo da nam je potreban, a da potiskujemo onu privlačnost koji ne želimo. Iako smo svesni da je ona deo nas, ipak, “želimo da je se rešimo”, jer nam se nikako ne uklapa u scenario koji smo za sebe zamislili. Želimo, na primer, kod sebe da razvijamo prefinjenost, a velike grudi koje nas, inače, veoma privlače se nikako ne uklapaju u to.
Ne treba, dakle, da glumimo sopstvenog psihoterapeuta koji će da nam propisuje šta je za nas dobro da osećamo kao fizičko privlačenje a šta ne – “u koji deo grada bi bilo poželjno da se uputimo, a koje ulice moramo, po svaku cenu, da izbegavamo”. Znate već i sami da na taj način društvo govori iz nas a ne Priroda.
Naprotiv, da ponovimo to još jednom: prirodno je da se okrenemo onome što nas privlači – ma šta to bilo – i da pokušavamo da ga što više osvešćujemo. Da ga što dublje doživimo u sebi. Priroda najbolje zna šta je za nas i šta nam je u kom trenutku života potrebno.
S druge strane, fizičku privlačnost ne treba uvek vezivati za sam sexualni odnos. Jer, dobar ili odličan sexualni odnos možemo da imamo i sa osobom sa kojom ne moramo da imamo neko jače telesno privlačenje.
Šta je to što još može da utiče na naš sex? Što može da utiče uprkos telesnoj privlačnosti?
Nivo i oblik sexualne energije koji ti i tvoj partner imate u sebi. Tom energijom i usklađenošću te energije kod partnera ćemo se baviti u nastavku.

SKLAD SEXUALNE ENERGIJE
Nivo i oblik sexualne energije koju imamo u sebi je kao naš prirodni potpis. To je ono što smo mi u energetskom obliku. Svaki čovek ima svoju specifičnu životnu energiju koja se ispoljava i u sexualnom smislu.
Kao što je moguće uskladiti se s partnerom u fizičkom smislu, tako što će se osetiti uzajamna privlačnost na bazi izgleda fizičkog tela, tako je moguće uskladiti se na energetskom nivou, tako što će se osetiti privlačnost na bazi dinamike i kvaliteta sexualne energije koja postoji kod svakog partnera pojedinačno.
To najpre znači, da treba da postanemo svesni kakav oblik sexualne energije mi sami imamo? U kojoj meri smo sexualni? Kakva je ta energija? Da li je snažna, dinamična, intenzivna, hiperaktivna? Da li je nežna, hirovita, bezkompromisna, divlja, suptilna, meka, lenja, istrajna...?
Možemo još mnogo ovako da nabrajamo, jer sexualna energija našeg partnera može biti svakakva. I kakva god da je, dobra je, jer je prirodna. Stvar je samo u tome da pažljivim posmatranjem primetimo njen oblik i njen karakter, i da osetimo da li nam odgovara ili ne – da li je i koliko u skladu sa našom ličnom sexualnom energijom.
Da bismo to znali, moramo najpre da osvestimo svoju sexualnu energiju, a to ćemo moći ako počnemo da obraćamo pažnju na nju u toku samog sexualnog odnosa kao i pre i posle njega.
Verovatno nikada niste razmišljali o tome kakvu sexualnu energiju imate? Možda imate neku nejasnu ideju o tome. Kakva god da je ta ideja, potrebno je odatle poći i postepeno vremenom širiti taj uvid. Naravno, što se tiče osvešćivanja naše sexualne energije radi se mnogo više o osećajima i doživljajima, a mnogo manje o racionalnim i logičkim zaključcima.
Potrebno je, dakle, da u nekoj meri budemo “iznutra” svesni o kakvoj se energiji radi. Ne moramo uopšte da budemo sposobni da je detaljno opisujemo rečima. Možemo, ali nije obavezno. Ono što je važnije je da obratimo pažnju na tu energiju: šta je pobuđuje, šta je blokira, kako se ispoljava kada je na vrhuncu, koliko joj je potrebno da se potpuno razbudi, kakve tragove ostavlja u našem telu, kakve u umu, itd?
Ako imate neku svest o sopstvenoj sexualnoj energiji, onda, kao sledeću stvar, možete da pokušate da osetite sexualnu energiju nekog potencijalnog partnera. Malopre je bilo reči o načinima kako da iskoristite nečije fotografije da biste dobili utisak o telesnom privlačenju. Preko slika možete, takođe, da dobijete neki utisak o nečijoj sexualnoj energiji.
Ako pažljivo posmatrate slike, onda ćete vrlo lako videti koliko osoba otvoreno izražava svoju sexualnost? To se može, na primer, videti po tome kako je osoba obučena? Da li odeća ističe sexualnost ili je sakriva? Osoba koja se ne stidi da jasnije prikaže svoju sexualnost preko odeće je verovatno više otvorena za sexualno druženje po konceptu sexa bez obaveza. To ne mora uvek da bude tako, ali u proseku, ipak, jeste.
Osoba koja pokazuje celu figuru na slikama i ima najveći broj slika u tom obliku šalje potsvesnu poruku da, verovatno, ima snažniju sexualnu energiju, pogotovo ako odeća naglašava sexualnost – ako asocira na nju. Isto tako, poze na slikama mogu da šalju poruke o tipu sexualnosti koja je na delu. Sexualno izazovne poze, takođe, pričaju svoju priču. To isto mogu nekada i izrazi lica i pogledi.
Zato, posmatrajte slike osoba koje su pred vama, tako da na bazi svega što je rečeno osetite intuitivno tip sexualne energije koju osoba poseduje. Naravno, to tačno nećete znati dok ne budete imali sexualni odnos ili barem dok se ne budete uživo videli. Često ni tada nećete imati to saznanje, jer kao što je već više puta rečeno, sexualna energija kod mnogih ljudi je potisnuta. U toku sexualnog odnosa se pojavljuje, ali ne u meri u kojoj bi mogla kada bi se totalno oslobodila.
Ovaj koncept sexa bez društvenih obaveza pobuđuje oslobađanje sexualne energije njenim osvešćivanjem. Postajemo svesni šta nas blokira i pokušavamo tu blokadu da uklonimo tako što se trudimo da razumemo uzroke, kao i tako što pokušavamo da kroz praktičnu primenu prevaziđemo blokade. Tokom vremena sa određenim partnerom ili partnerima to nam može uspeti.
Telesna privlačnost i “sexualna energičnost” su potpuno različiti faktori koji mogu biti u međusobnom skladu ili u suprotnosti.
Na primer, neko može da veruje u to da lepi ljudi imaju slabiju sexualnu energiju od onih drugih koje Priroda nije nagradila spoljašnjom privlačnošću. To, naravno, ne mora, uopšte, da bude tako, ali, kod nekoga ima osnova za to.
Jer, lepi su možda češće od ostalih umišljeni da su nešto posebno. Da su bolji i vredniji od većine drugih. Samim tim, lepi ljudi smatraju da po prirodi stvari zaslužuju to što žele da imaju i zato potsvesno očekuju da će se te njihove želje ostvariti same od sebe.
Zato su neki lepi ljudi možda više od nekih drugih poslovno ili na neki drugi način veoma ambiciozni i vezani raznim aktivnostima za koje veruju da će im doneti to što žele.
Na taj način su takve osobe više od drugih ljudi uvezane u društvene mreže dokazivanja i uspešnosti koje im ne dozvoljavaju ni “gram” prirodnosti. Prosto nemaju vremena da se opuste i da skrenu pogled sa dnevinih obaveza koje su ih potpuno okupirale. U toj trci za uspehom, njihova ukupna energija je društveno zarobljena i iskorištena samo u svrhu unapređenja društvenog života. Zbog takvog životnog pristupa, često se dešava da je sexualna energija takvih osoba sputana i potisnuta, a da je sexualno iskustvo bledo i siromašno.
Ili, suprotno. Osobe u silnoj ambiciji i trci za što intenzivnijim doživljajima svih vrsta mogu da na veštački način potstiču svoju sexualnost drogama ili lekovima, želeći stalno da dožive više, stalno još. Stalno nova iskustva – još nedoživljena. Stalno hirovito, stalno mahnito. Iako će moći da “napumpaju” sexualni doživljaj, njihova prirodna sexualnost će trpeti zbog toga. Posledice će se osetiti pre ili kasnije.
Šta možemo da uradimo ako nas neko fizički privlači a osećamo da nema sexualnu energiju koja je nama potrebna?
Jedna stvar je da li se nesklad sexualne energije dešava u okviru ovog koncepta ili ne? Ako se dešava u okviru ovog koncepta – što znači da su obe osobe potencijalni partneri – onda je kontakt moguć, jer iako energije možda, na prvi pogled, nisu u skladu, to u stvarnosti ne mora, uopšte, da bude slučaj.
Jer, možda je kod jednog partnera sexualna energija u dobroj meri potisnuta, ali ta osoba je možda veoma spremna i jako rešena da se otvara i da uklanja sexualne blokade. Može se, na kraju, ispostaviti da je ta njena sexualna energija vrlo živa i potentna.
Dakle, sve zavisi od partnera. Da li želi da investira svoje vreme i energiju u očekivanju da će se potisnuta energija svoga partnera u jednom trenutku pre ili kasnije, ipak, osloboditi. To može pogotovo biti u redu, ako postoji jaka uzajamna telesna privalačnost, a sama osoba koja slabije oseća svoju sexualnu energiju je prihvatila koncept u osnovnoj nameri da baš to čini – da pobuđuje i oslobađa svoju potisnutu sexualnu energiju.
Šta učiniti ako sa nekom osobom postoji fizička privlačnost i sklad sexualne energije, ali je van ovog koncepta. Dakle, osoba iako je u fizičko – energetskom skladu sa nama i imože potencijalno da bude veoma dobar partner po ovom konceptu, ipak, očigledno traži samo čist društveni odnos – prijateljstvo, druženje, dopisivanje, možda zabavljanje, itd.
Ako stvari tako stoje, onda se tu ništa mnogo ne može učiniti. Ovaj koncept sexa bez društvenih obaveza je, ipak, veoma različit od uobičajenog pogleda na upoznavanje i druženje. Pogotovo ako je sexualnost osobe koja je u pitanju ukalupljena u čvrst društveni standard, u predrasude, ili u iluzorno uverenje da nas društvena prava ljubav čeka na svakom koraku. Tu ništa ne možemo da uradimo nego da produžimo dalje. Ili, da sa osobom prihvatimo čist društveni odnos bez uplitanja ovog koncepta u njega.
Jer, ovaj koncept radi sa sexualnom energijom i prirodnim pristupom toj energiji. Ako je osoba zatvorena u svojim krutim društvenim standardima, i ukoliko joj je bavljenje svojom sexualnošću nemoralno, glupo, besmisleno ili poslednja stvar na svetu, za razliku od raznih društvenih želja, ambicija i namera, onda bez obzira na fizički izgled i sklad sexualne energije koji postoje nema druge mogućnosti nego nastaviti dalje i ne gubiti mnogo vremena na tome.
Ovaj koncept sexualnosti i pristupa životu uopšte, ne da nije za svakoga, nego nije ni za veliku većinu.
Nikoga ne treba uguravati u ovaj koncept. Uvek će biti onih koji osećaju prirodno privlačenje i intuitivno razumevanje za ovakav odnos prema životu i stvarnosti. Među tim ljudima treba tražiti partnere za ovakav odnos. Biće među tim ljudima svakako i onih koji će odgovarati ne samo po tipu sexualne energije nego i po fizičkoj privlačnosti.
Uz sve to, oboje partnera moraju da prihvate koncept i pokažu spremnost da ga primene. Ali, da bi ga primenili kako treba moraju prethodno da ga dobro razumeju.
Razumeti ovaj koncept znači razumeti razmenu sexualne energije – shvatiti je kao prirodno dešavanje među ljudskim bićima. Za razliku od takvog pristupa, društveno uverenje koje preovlađuje je da za sexualnu razmenu trebaju prethodno da budu ispunjeni neki društveni uslovi – dogovor i put ka nekom obliku društvenog zajedništva. Ako tog društvenog uslova nema, onda je razmena sexualne energije nepotrebna, beskorisna i štetna. Tako to kaže društvo.
Za društvo je mnogo bolje da razmenjujete reči, stavove, neke interesantne događaje koji su pobudili širu društvenu pažnju. Možete sa komšinicom da razmenjujete najsitnije detalje nečijih života uz kafu i cigaretu, i društvo će vam reći da je to sasvim dobro utrošeno vreme vaših života. Možete da stalno stvarate nove prijatelje i negujete prijateljske odnose sa mnogim ljudima, i društvo će vas “pohvaliti na sva usta”.
Ali, ono što ne možete po društvenom uverenju nikako da činite je da tek tako razmenjujete svoju prirodnu sexualnu energiju. Ne možete da stvarate “prirodne prijatelje” za razliku od društvenih. Društvo misli da sa društvenim prijateljima mnogo toga više razmenjujete. Izvinite za pogrešnu reč “više”, jer društvo se nikada sa ničim ne upoređuje. Ono je ubeđeno da je jedino u pravu. Kako i ne bi bilo kada za društvo ne postoji ni jedan drugi sistem životnog smisla osim društvenog.
Zamislite kako bi to društvu izgledalo kada biste izjednačili prirodne i društvene prijatelje. Kada ni jednim ni drugim prijateljima ne biste davali prednost. Kada biste na svakog društvenog prijatelja imali bar jednog prirodnog. Na šta bi to ličilo?
Društvo to nikada neće prihvatiti jer društvo to nikada neće biti u stanju da razume. Zašto? Zato što je osnova društva sopstveni razvoj a osnova prirode individualni razvoj pojedinca. Zato što je društveni razvoj spoljašnja kategorija a individualni razvoj unutrašnja. Zato što se društvo bavi našom površinom a priroda našom najvećom dubinom.
Priroda će vam reći da je prirodna razmena energije najviši oblik razmene koji postoji. Ne samo u ljudskom svetu nego i u Univerzumu. Zato je sasvim moguće da nekoga daleko bolje upoznaš razmenjujući sexualnu energiju sa njim ili njom nego ako razmenjuješ društvene simbole i konvencionalnosti.
Smisao je, dakle, razmenjivati sexualnu energiju i u toj razmeni učiti kakva je to stvarnost na delu. Cilj je osetiti neposredni dodir te stvarnosti i preko toga učiti o Prirodi i njenim zakonima. Na taj način se uči i o svom prirodnom “ja” koje nam se kroz unutrašnje promene sve više prikazuje. To je pravi smisao prirodne razmene sexualne energije među partnerima.
Doživljavanjem sexualne energije života, kroz razmenu te energije sa partnerom, postaješ svesnija same te energije, i u partneru, i u sebi samoj, i na jednom dubljem nivou – u svemu ostalom što postoji.
Seti se koliko puta ti se u životu deslilo da se u nekoga razočaraš i da pomisliš da toga čoveka uopšte nisi poznavala iako si neko vreme provela s njim. Možda čak neki duži period zajedničkog života, a da nisi uspela da shvatiš ko je, u stvari, taj čovek. Možda ti to nije bio ljubavnik nego prijatelj, možda drugarica ili neko treći. Ali, svi su sigurno u toku života imali takvih iskustava – neprijatnih iznenađenja – u vezi nečije ličnosti, osobina karatktera kojih su tek kasnije postali svesni. Neko drugi nam je, naprotiv, “pročitana knjiga” već posle kraćeg poznanstva. Nema neizvesnosti, nema iznenađenja. Prava divota.
Ali, što se tiče razmene sa drugim ljudima, osim toga što je važno koliko se dobro razumemo je i to koliko je ta razmena kvalitetna, koliko nam koristi, koliko nam je, uopšte, potrebna?
Prirodna razmena je suštinski drugačija razmena od društvene. To je potpuno druga dimenzija razmene. Jer, prirodnom sexualnom razmenom sa partnerom ti nećeš doći do saznanja o mnogim sitnijim ili krupnijim događajima u njegovom životu, o njegovoj ličnosti, o njegovom društvenom statusu, o njegovom ponašanju u različitim životnim situacijama, o njegovoj prošlosti koja se desila i o budućnosti koju planira da mu se desi. Sve to nećeš biti u stanju da saznaš tokom razmene sexualne energije. Taj društveni deo tog čoveka će za tebe ostati tajna.
Ali, Priroda ti kaže da je prirodna razmena vrhovna i vrhunska a ne društvena. Kako to, o čemu se tu radi, kad si, ipak, prirodnom razmenom ostala u nekom neznanju?
Radi se o tome da je za Prirodu sva društvena razmena koja se dešava između ljudi nemerljiva u odnosu na razmenu prirodne energije koja se dešava između ljudskih bića.
Da li ste primetili terminološku razliku? S jedne strane su ljudi, a sa druge bića.
Društvo se obraća društvenom čoveku, a Priroda ljudskom biću. Za Prirodu je energetska razmena između bića vrhunska kategorija. Zato ćeš ti moći, ako ti je to namera i ako se dublje posvetiš tome, da preko razmene sexualne energije bolje upoznaš nekoga nego preko društvene razmene. Samo, imaćeš priliku da upoznaš bolje njegovo biće a ne njegov društveni svet. Upoznaćeš njegovu životnu energiju koja je njegov prirodni potpis.
S jedne strane je njegov potpis na listu papira – njegovo ime i prezime koje ćeš da upoznaš. S druge strane je njegova bezimena energija koja je deo njegovog bića. Na koji način misliš da ćeš ga bolje i potpunije upoznati? Kom načinu upoznavanja daješ prednost? Misliš li da je vrednije za tebe da ti on bude društveni ili prirodni prijatelj?
Za Prirodu nema dileme. Upoznavanje nečijeg bića je daleko važnije i korisnije životno iskustvo. Ono se uklapa u Plan koji Priroda ima za ljudsko biće – da menja svoju unutrašnjost i usklađuje je sa Prirodom. Zato smo od Prirode stvoreni – da tu ulogu ispunjavamo.
Ali, stvoreni smo od Prirode, takođe, kao slobodna bića koja mogu da biraju Put kojim će se kretati. Kao bića koja mogu sama da biraju svoje prijatelje…
Pa, ako je stvarno tako, kako to da ljudi spontano ne krenu da više razmenjuju prirodnu energiju a ne društvenu stvarnost?
“Spontano” je tu ključna reč. Ono što je ljudima spontano je društveno spontano a ne prirodno spontano.
Da bi došao do prirodno spontanog moraćeš nešto da preduzmeš, inače ćeš i dalje ostati u svetu društveno spontanog. Društveni životni smisao “drži ključeve naših života kod sebe u džepu”. Mi te “ključeve” možemo da uzmemo u svoje ruke – slobodni smo to da učinimo – ali, postavlja se pitanje, zašto bi to činili? Ili, koju bi cenu platili za to? Ili, da li verujemo da smo u stanju to da učinimo?
Društvo ti nikada neće reći da uzmeš ključeve svog života u svoje ruke, i nikada ti neće objasniti kako to možeš da učiniš. Ako želiš da ideš drugim putem od opšte – prihvaćenog društvenog, onda treba da znaš da si sama na tom putu. Društvo te neće ni podržavati, ni gurati napred. Naprotiv, “podmetnuće ti nogu” kad god mu se ukaže prilika.
Moraš da znaš da prihvatiti prirodni put u nekom posvećenijem smislu znači promenu životnog smisla kojim sada živiš. To znači put u nepoznato, put koji je više krivudava nego prava linija.
Put do slobode od prisilne društvene razmene ti neće doći sam “na tacni”. Moraćeš sama da se odlučiš za prirodnu razmenu i da počneš u praktičnom smislu da koračaš tim putem.
Sve te rizike i izazove koji su upravo pomenuti društveni čovek drži u svojoj potsvesti. Rezultati pokazuju u kojoj meri je čovek odlučio da se prikloni Prirodi a ne društvu. U meri koja je manja od minimalne. To jeste vrlo malo, ali to ne znači da to treba da bude tvoja mera – ako tako odlučiš.
Ali, kako u praksi učiniti to da prirodna razmena bude baš ono što Priroda kaže – superiorno doživljavanje u odnosu na bilo koji društveni odnos? Tako što ćeš da imaš nameru da tu prirodnu razmenu doživiš i što dublje osetiš. Tako što će to da postane tvoj smisao zašto tu prirodnu razmenu, uopšte, radiš. Tako što ćeš – da se ubacimo u našu priču – usvojiš prirodno gledanje na stvari što se tiče razmene sexualne energije, i tako što ćeš da se postepeno pomeraš ka dubljim oblicima razmene po ovom konceptu – ka osvešćivanju sexualnosti i ka duhovnoj dimenziji koncepta.
Hajdemo sada sa filozofije da se ponovo vratimo na praktičnu priču i jedan deo koji ovde nije obrađen ali je pomenut u delu o fizičkoj privlačnosti. Onda kada je rečeno da možemo da imamo sa nekim odlično sexualno iskustvo iako nema neke jače međusobne telesne privlačnosti.
Drugim rečima, šta učiniti ako nas za nekoga veže ne neko posebno fizičko privlačenje nego samo dinamika sexualne energije? Da li to onda znači da svako kod koga osetimo tu energiju kao sexualni partner dolazi u obzir? Gde je tu onda faktor fizičke privlačnosti koji je označen kao veoma važan?
Spontana telesna privlačnost prema nekome je uvek vrlo važan faktor koji igra ulogu “prirodnog sertifikata” da će doći do kvalitetne prirodne razmene, jer je očigledno da je prirodni sklad na delu. To je tako bez obzira na oblik sexualne energije, i bez obzira da li je ona prisutna ili ne.
Ali, isto tako je moguće da imate samo sexualni energetski sklad kao osnov, bez ili sa nešto malo fizičke privlačnosti, i da, uprkos toga imate odličnu razmenu sexualne energije. Međutim, ta razmena nikada neće moći da se meri sa slučajem kada je uz sve to pridružen i faktor jake spontane telesne privlačnosti. Jer, snaga je uvek u celovitosti. Najkvalitetnija razmena će se, naravno, desiti ako su uključeni svi faktori i ako postoji što veći prirodni sklad.
Ali, treba znati i to da je prirodna razmena sexualne energije moguća i ako neki faktor nije prisutan – na primer, baš ta pomenuta telesna privlačnost. Naravno, podrazumeva se da ona, ipak, u nekoj meri postoji, makar minimalnoj. Sve sem fizičke odbojnosti može da dođe u obzir.
Postavlja se pitanje: zašto bi neko ulazio u prirodnu razmenu ako svi faktori nisu tu?
Zato što trenutno ne postoji partner koji bi zadovoljio sve uslove i zato što ako postoje najmanje dva faktora u igri, onda je razmena sasvim moguća. Drugi faktor (osim energetskog sklada) bi mogao da bude obostrano razumevanje koncepta i pristajanje na njegova pravila.
Dakle, ako dvoje osećaju da su u nekoj meri usklađeni po dinamici sexualne energije i ako su oboje posvećeni i istinski privrženi principima koncepta koje su spremni da prihvate i da ih se pridržavaju, onda bi oni mogli da budu za nekoga dobra početna stanica na putu.
Neko drugi će odlučiti da čeka dok se ne stvore svi uslovi (fizičko privlačenje, energetski sklad i prihvatanje koncepta) što je, takođe, sasvim u redu. Neko treći će prihvatati samo idealne slučajeve, što je opet u redu. Svako će uraditi onako kako misli da treba, uz znanje o ukupnim mogućnostima koje stoje na raspolaganju.
Ipak, potrebno je još nešto reći o posledicama koje nastaju kada se se ulazi u odnos ako svi faktori nisu uključeni.
Radi se opet o skladu kao osnovu prirodne razmene. Uzmite situaciju gde postoji uklađenost sexualne energije ali nema telesnog sklada. Jedna je situacija ako su oba partnera slične simetrije – dakle, imaju sličan opšti stepen privlačnosti. Drugim rečima, u svojim svetovima muškaraca i žena, dotični partneri imaju sličan nivo privlačnosti koji je opšte prihvaćen kod većine ljudi.
Potpuno je drugačija situacija kada fizička sličnost u tom smislu ne postoji. Jedan partner je, na primer, dosta fizički privlačniji u svom svetu po opštim standardima od onog drugog.
Priroda će, naravno, dozvoliti ovakav nesklad ukoliko on ne nailazi na odbojnost kod partnera, i ako drugi faktori održavaju solidni balans u odnosu. Ali, ovakva neravnoteža pogoduje društvenom faktoru da se ubaci u igru i da kao trojanski konj “unese pometnju u redove”. O čemu se radi?
Što je veći telesni nesklad to su veći izgledi da partner koji je nižeg opšteg nivoa privlačnosti “poklekne pod teretom društva u sebi”. Drugim rečima, taj partner je dosta skloniji vezivanju i zaljubljivanju nego kada bi postojala telesna usklađenost oba partnera. Jer, društvo u nama funkcioniše na principu dobitka koji potsvesno deluje. Potsvesno smo društveno naučeni da reagujemo kada je neki dobitak u okolini kao grabljivica koja je spremna da se ustremi na plen. Sve to se dešava daleko od naše svesti.
Dakle, za nekoga ko je niže telesne privlačnosti u odnosu na svoga partnera je veoma teže da se odupre izazovu dobitka pred kojim je stavljen nego da postoji obostrani telesni balans u privlačenju. Njegova potsvest mu naređuje da iskoristi priliku i da se što čvršće veže za taj izvor dobitka koji je pred njim. Kod drugog partnera koji je višeg opšteg nivoa simetrije deluje obrnuti redosled. Potsvest joj šalje da je na gubitku i da treba sa time što pre da prekine jer ništa korisno se tu ne nalazi za nju.
Dakle, neharmonični par će biti izložen potsvesnim pritiscima i silama koje će stvarati prostore u koje će društvo moći lakše da se ubaci i da stvori još veću pometnju.
Na primer, partner koji je nižeg nivoa privlačnosti, da bi nekako nadomestio gubitak za koji potsvesno zna da postoji kod druge strane će isto tako potsvesno početi da ubacuje neke svoje društvene kvalitete da bi pomoću njih nadomestio telesni jaz koji se stvorio. Možda je društveno vrlo uspešan i ostvaren na više polja i pokušaće to da iskoristi iako zna da to nije dozvoljeno po pravilima koncepta. Ali, čovek zna koliko pojedini društveni simboli mogu efikasno da deluju u tom smislu i zato ih povremeno više ili manje prikriveno ubacuje u igru. To je najčešće potpuno nesvesna aktivnost.
Druga strana, koja bi trebala to da primeti i da reaguje možda baš to neće da čini jer ima osećaj gubitka i potrebna joj je ta “društvena inekcija da malo stane na noge” i da se ne oseti kao gubitnik u odnosu u kome je trenutno. Društvena euforija će joj izgledati kao melem na ranu i ona će biti sklona da joj se prepusti.
Kao rezultat toga, odnos je počeo sve više da klizi ka društvenom odnosu sexa bez obaveza koji je dosta različit od ovog koncepta. Par će zvanično i dalje biti u konceptu, ali u stvarnosti ga je već napustio.
To, naravno, ne mora, uopšte, tako da se desi, ali, ipak, treba biti svestan da postoji “plodno tle” koje će biti u stanju pripravnosti da iskoristi svoju priliku ako se ova ukaže.
Prihvatanje koncepta od obe strane može u ovakvoj situaciji da odigra ključnu ulogu. Ako kod oboje postoji vrlo dosledno, posvećeno pridržavanje svim principima i predlozima, i ako se ono što možda nije obuhvaćeno konceptom tretira na isti suštinski način, onda društvo najverovatnije neće uspeti da se probije i da “podruštvi” čitav odnos bez obzira što, u nekoj meri, postoji međusobna neusklađenost.
Nekada baš takava situacija “nesavršenosti” može da bude u prednosti nad situacijom u kojoj su svi faktori prisutni. To je sindrom talentovanih i onih drugih – netalentovanih koji moraju da se oslanjaju na ono što imaju: “rad, trud i disciplinu”. Nekada će te “radiše” daleko prevazići one kojima su u početku davane ogromne prednosti. To je isti smisao koji se često koristi u poslovnom svetu u reklamne svrhe: “Mi nismo prvi. Mi smo drugi. Trudimo se više”.
Drugim rečima, oni koji deluju savršeno jer su u njihovom slučaju svi neophodni faktori prisutni mogu “da se uspavaju” i da onda počnu da tumače koncept “relaxirano” misleći da po njih ne može biti neke veće štete. Ali, pri tome im ne pada na pamet da je držati društvo pod kontrolom u jednom ovakvom odnosu izazov koji postoji i kada su svi faktori uključeni. Koncept može da pomogne, ali njegova neka slobodnija tumačenja mogu da izgledaju sasvim u redu za nekoga, ali u nekom drugom slučaju da budu potpuno neodgovarajuća.
I kada su svi faktori tu, izazov i dalje postoji da sve bude onako kako treba, i zato treba biti usmeren i posvećen u jednakoj meri bez obzira da li postoji veći ili manji sklad faktora koji deluju. “Savršeni” nekada nisu dovoljno svesni te činjenice i spuštaju opreznost na najnižu meru ukoliko postoji, naizgled, povoljna opšta situacija.
Zato, ne treba nikada zaboraviti da je ovaj koncept razmene sexualne energije prirodan koncept.
S jedne strane, to znači da će neizvesnost biti uvek prisutna, da ma šta uradili nekada neće ići kako ste zamislili a da, uopšte, ne znate zašto je to tako, da je rizik neprekidno sastavni deo svakog prirodnog koncepta i da je bolje da to u startu prihvatite i da se tome prilagođavate, da najviše zavisi od vas lično šta će se događati i da ste vi onaj koji u prirodnom konceptu mora da preuzme isključivu odgovornost na sebe. Optuživanja, prevaljivanje krivice na bilo koga drugoga zaboravite i ostavite za društvene odnose kojima tako nešto priliči.
U tu neizvesnost spada i činjenica da Priroda ne trpi nikakve koncepte i ako mislite da ćete “zauzdati” Prirodu nekim pravilima i principima, onda se grdno varate. U tom smislu, nekada može “da radi” ono što nikada ne biste očekivali. Priroda će vam često izvaditi iz “rukava” po neko iznenađenje da bi vas držala budnim i prisutnim. Nekada će ta iznenađenja biti prijatna a nekada ne.
S druge strane, biti makar malo u nekom prirodnom konceptu će vam pružiti jedno novo životno iskustvo koje će vam preko alternative omogućiti da bolje razumete društveni život – život koji sada živite. Pomoći će vam da unesete više “svetla” u njega. Možda će vam nekada biti teško, neprijatno, mučno, ali, uprkos toga, ćesto ćete imati neodoljiv osećaj da ste na pravom putu i da sve baš tako treba da bude. To će vam davati “vetar u leđa” da nastavite dalje ka većim širinama i većim dubinama.
Ovim tumačenjem koncepta kao prirodne pojave je odgovoreno na prethodno pitanje o neusklađenosti svih faktora kod partnera u odnosu. Dakle, sve je moguće i ništa nije sigurno. Postupaćete onako kako mislite da treba na osnovu vaše lične procene, na bazi intuicije kojoj su pridruženi principi, predlozi i uputstva koja se nalaze u okviru koncepta.
Da biste što bolje primenili pravila koncepta na različite situacije koje su predviđene samim konceptom, i da biste mogli da reagujete u slučajevima koje koncept posebno ne dodiruje, potrebno je da što dublje uđete u smisao koncepta. Da ga što bolje razumete. Ono što sledi će vam pomoći u tome.

RAZUMEVANJE KONCEPTA
Osim toga što možete biti više ili manje usklađeni sa partnerom po pitanju fizičke privlačnosti i sexualne energije, isto tako možete više ili manje biti u skladu što se tiče razumevanja koncepta koji će biti osnova vašeg odnosa.
Neko može, na primer, da koristi koncept samo zato da bi došao u kontakt sa osobom koja mu se sviđa, gde će koncept učiniti to da se druga strana oseti sigurnije i da zbog toga uđe u odnos. To je sasvim u redu, ali samo pod uslovom da postoji iskrenost i da obe strane znaju kako stvari stoje. Možda će oboje pošto su uspostavili kontakt na bazi ovog koncepta vrlo brzo izaći iz njega jer im više odgovara uobičajen društveni odnos.
A možda će doći do nesklada odmah na početku jer, na primer, muškarac ne bi želeo da primeni koncept u celosti, jer mu se neka pravila ne dopadaju, dok devojka baš insistira na doslovnoj primeni koncepta u celini. Iako dvoje mogu biti solidno usklađeni što se tiče fizičke privlačnosti i sexualne energije, neslaganje oko koncepta može potpuno da blokira potencijalni odnos. Muškarac, takođe, može, na primer, da vara, na taj način što navodno prihvata koncept iako, u stvari, želi samo da devojku odvede u krevet. Baš ono što se često dešava u društvenim odnosima.
Šta se može tu uraditi?
Ništa mnogo. Može se proveriti još na početku kontakta da li postoji slaganje po ovom pitanju, i naknadno razjasniti neke stvari kod susreta uživo.
Na primer, devojka može da proveri koliko je muškarac upoznat sa nekim detaljima koncepta. To može da joj kaže koliko se udubio u koncept i koliko ga poznaje. To indirektno može da ukaže na nivo posvećenosti u primeni koncepta. Ali, to, ipak, ne mora ništa posebno da znači. Dečko može da sve zna “kao pesmicu”, ali, ipak, da mu bude interesantno samo to da par puta ode u krevet sa devojkom i ništa više. Ali, dečko ne želi, jednostavno, da bude iskren i da devojci to otvoreno kaže, jer je tako navikao da radi u svom društvenom životu.
Ne treba se oko ovoga mnogo uzbuđivati i ugledati se na društveni moral koji govori o iskorišćavanju devojke i sličnim glupostima. Ako je sve ostalo u redu, što se tiče telesne privlačnosti i dinamike sexualne energije, onda, ako se neka takva nepredviđena neiskrenost i desi ništa zato. Ide se dalje. Ionako će biti česte situacije gde iako postoji iskrenost kod obe strane, i iako se čini, spolja gledano, da postoji neka veća fizička i energetska usklađenost, ipak, se sve završava na jednom ili dva sexualna odnosa.
Ovaj koncept se, dakle, ne zasniva na dugoročnosti odnosa među partnerima, nego na spontanosti i trajanju u onoj meri u kojoj to odgovara obema stranama. Duže nije ništa bolje nego kraće. I jedno i drugo imaju svoje prednosti i mane.
Na primer, duže može dovesti lakše do nesvesnog vezivanja za jednog partnera, iako je vezivanje označeno kao prepreka primene ovog koncepta u celini. Veća je šansa da dođe do navike, do stvaranja rutine, do lagodnog iluzornog uverenja da nam promena nije potrebna, itd.
S druge strane, kod kraćih odnosa nema dovoljno vremena da se partneri usklade u višem stepenu, i da iskoriste maximalno svoj ukupni sexualni kapacitet. Jer, koji god partner da je u pitanju, potrebno je neko vreme prilagođavanja.
Ono što je jasno samo po sebi je da ako se jedna strana ne pridržava koncepta, onda, on, u stvari, ne postoji. Stvar je u tome, da obe strane moraju da prihvate koncept u celosti da bi se moglo reći da je on živ. Koncept je napravljen tako da doprinosi obema stranama, a ne da ih ograničava. Doduše, obe strane će morati da se pridržavaju nekih pravila i u vezi sa tim će imati neka ograničenja, ali to je sve u interesu samih partnera.
Ovaj koncept je suštinski različit od onoga što se dešava u društvu, i od onoga kako smo navikli da se uobičajeno ponašamo. Zato, da bi Priroda mogla da počne da deluje moramo da se pridržavamo njenih pravila koja su najčešće obrnuta od onoga što smo tokom života usvojili. S tim u vezi, biće potrebno dosta volje, strpljenja, posvećenosti, pažnje, da bi koncept zaživeo u vama.
Ali, drugačije ne ide. Jer, i narodna poslovica kaže: “Ne stavlja se novo vino u mešine stare”. Ako želimo promenu, onda nema drugog načina nego da se učimo novim pravilima i da se uzdržavamo od starih.
U stvari, ovaj koncept nema mnogo pravila. Pre se može reći da su pravila vrlo izazovna nego da su brojna. Hajde da navedemo osnovna pravila koncepta da bi na jednom mestu mogli da se lakše usmerimo na njih:

1. Ne dozvoliti mešanje društva u odnos.
Ovo je najvažnije pravilo i najzahtevnije od svih. To je ono što smo već više puta pominjali kao “skidanje društvenog odela”.
U praktičnom smislu to znači da svoj privatni život u celosti zadržimo za sebe i ne razmenjujemo ga sa partnerima. Postoji samo razmena sexualne energije, ali ne i privatnosti.
To se odnosi na sve privatnosti vezane za posao, obrazovanje, prijatelje, godine starosti, materijalni status, kulturna i druga interesovanja, itd. To je bilo koja naša istorija i sadašnjost koja je van koncepta. Nikakve naše buduće namere, planovi ili slično. Ništa od svega toga. Niti brojevi mobilnih telefona. Ništa.
Ostaje samo kontakt adresa preko koje se uspostavila veza i ništa više. Ako se na tom mestu saznala neka istorija o osobi (na primer, godine starosti, zanimanje...), onda je ne treba pominjati nego zadržati za sebe. Ako informisanje ide preko društvenih mreža, to može da bude samo kao eventualna sigurnost da se radi o normalnoj a ne poremećenoj osobi i ništa više od toga. Sve ostalo je nepotrebno i može da opterećuje odnos.
Što znate više o društvenom životu partnera to gore po prirodni sexualni odnos s partnerima. Jer, može se desiti da baš zbog te istorije koja je postala deo vašeg saznanja skliznete neprimetno u ono što nikako ne biste smeli – u društveni odnos.
Upašćete potsvesno u društveni odnos iako mislite da ste ga izbegli zato što se pridržavate pravila i vaša saznanja o partneru uopšte ne pominjete. Ali, to da je muškarac uspešan businessman koji odlično zarađuje odjekuje, ipak, veoma snažno u vašoj potsvesti, što tom partneru daje ogromnu prednost u odnosu na sve ostale partnere.
Vezani ste potsvesnim društvenim odnosom koji vas neprekidno tera da na sve načine pokušavate da pridobijete tog potencijalnog kandidata za dugu vezu ili brak. Mamac je suviše veliki da bi ga se odrekli i prepustili nekom drugom.
Ali, vi tog potsvesnog dešavanja uopšte nećete biti svesni, jer se vama čini da je to samo jedan sladak, simpatičan dečko koji vam se baš sviđa. Zato u ovom konceptu važi pravilo “što manje znaš manje patiš” – imaš veću slobodu i više mogućnosti da iskoristiš ovaj koncept.
Dakle, potrebno je saznati što manje – samo ono neophodno što se neposredno nudi. Ne istraživati dalje. Jer, u fazi susreta, ako do njega dođe, imaćeš dodatnu priliku da još više proširiš svoja saznanja. Da još bolje osetiš osobu koja je pred tobom, i da još lakše proceniš koliko poverenja možeš da joj ukažeš.
U svim fazama odnosa društvo može da se više ili manje samo nameće. To treba što pre prepoznati i vratiti se u okvire koncepta. Ovaj koncept je prirodna oaza u moru društvenog koji je okružuje sa svih strana. Zato tu “oazu” treba negovati kao slabašnu biljku koja traži posvećenost i pažnju. Onoliko koliko se u tome uspe će biti i merilo uspešnosti primene koncepta.
2. Ne dozvoliti pojavljivanje vezanosti za sexualne partnere. Vezanost je društvena kategorija a ne prirodna. Prirodna kategorija je nevezanost – sloboda. Vezanost te “vezuje u čvor”, a sloboda ti omogućuje da “tečeš” slobodno bez zaustavljanja. Na kraju ove teme će u posebnom delu biti više reči o vezanosti kao četvrtom faktoru sklada.
3. Prepustiti kontrolu ženskoj strani.
Sigurno ste primetili da se čitav tekst obraća devojkama (ženama). U društvu je uglavnom slučaj da kada se priča o nekoj neutralnoj temi, ili onoj koja se tiče podjednako i muškarca kao i žene, onda se najčešće govori u muškom licu. Ovde je upravo obrnuto.
Ali, obraćanje ženskoj strani u tekstu nije u smislu borbe za ženska prava i protiv diskriminacije žena, nego, jednostavno, zato što društvo što se tiče sexualnosti mnogo više pritiska žene i stavlja ih pred veće izazove nego muškarce. To je već objašnjeno u početnim temama. Zbog toga što je ženama teže, one trebaju da imaju veći stepen kontrole po ovom konceptu.
Naravno, oba partnera su ravnopravna i što je dozvoljeno jednom dozvoljeno je i drugom, ali muškarci bi trebali da razumeju težu poziciju devojke i da izlaze u susret njenim predlozima koji imaju veze sa, na primer, diskrecijom, ili strahovanjima i nesigurnošću koje devojka može da ima. Muškarac, na primer, u tom smislu ne treba da nudi devojci naredni susret, nego to devojka treba da učini. Time devojka zadržava potpunu kontrolu odnosa. Ako sledeće viđenje ne želi neće ga ni ponuditi.
4. Po ovom pravilu koncepta nije dozvoljen nikakav pritisak, nikakvo prisiljavanje u smislu ubeđivanja, nagovaranja, privlačenja na svoju stranu. Koncept polazi od toga da Priroda treba da vrši konačnu selekciju a ne mi sami.
Neko može da nam se veoma dopadne, ali trebamo da se uzdržimo od bilo kakvog pritiska ili suptilnog nagovaranja. Misli se na to da ne utičemo na drugu stranu čestim porukama, pozivima “da probamo, pa da vidimo” i slično. To ne treba nikako raditi. Ovaj koncept je baziran na apsolutnoj dobrovoljnosti i obostranosti.
Mora, dakle, da postoji slobodna volja koja sama odlučuje bez bilo kakvih uticaja sa strane. Ta slobodna volja ide u pravcu kome ona želi. Partner, na primer, može samo jednostavnim rečima da ponudi sexualni odnos drugoj strani, bez ikakvih posebnih objašnjenja. Ponuda nije nedolična i nepristojna kao što to nije ni nedobijanje odgovora na tu ili bilo koju drugu ponudu.
Neki drugi partner će, naprotiv, voditi sa svojim potencijalnim partnerom veću prepisku o, na primer, poznavanju pravila koncepta, želeći prethodno da se uveri koliko je druga strana privržena toj ideji, i da bi, usput, još više upoznao partnera, a tek posle toga će, evenutualno, ući u sledeći nivo kontakta.
Svako, dakle, ima pravo da oblikuje svoju ponudu onako kako misli da to treba, ali bez uticanja na drugu stranu. Na ponudu koju si dobila možeš da reaguješ svojom kontra ponudom koja je potpuno drugačija, ali nemoj da pritiskaš i insistiraš da se tvoja ponuda ili pristup prihvati. Pusti da se uspostavi prirodna spontanost koja u sebi ima sudbinsku ravnodušnost i jednak pristup izborima – “za” i “protiv”. Društvenu opsesiju uspehom i rezultatima ostavi po strani.
Osim toga, apsolutno ništa ne znači to što se nama neko sviđa. Dok god se i mi ne svidimo toj osobi i ona nam to sasvim jasno ne stavi na znanje ništa se ne dešava i tako treba da ostane. Nikakav dodatan napor u tom smislu ne treba da se čini.
Ovaj faktor vas uči prihvatanju stvarnosti onakve kakva jeste. Ne možete imati ono što ne možete, i na to u životu treba da se navikavate. Koliko god da ste “zagrejani” za nekoga, po ovom pravilu koncepta morate da pokažete uzdržanost koja je jednaka i prema obožavanima i prema onima koji to nisu u tolikoj meri. I jedima i drugima ćete uputiti najčešće samo jednu ponudu za odnos prema ovom konceptu. Uglavnom ne više od toga.
Ali, nekada to nije dovoljno, jer ste, na primer, shvatili da je vaša prvobitna komunikacija bila potpuno neodgovarajuća, čak možda detinjasta, a osim toga, može da se desi da se situacija kod osobe koju kontaktirate u međuvremenu potpuno promenila, ili da se osoba tokom vremena iz ko zna kojih razloga predomislila, tako da bi vaša sledeća ponuda možda bila dočekana sa odobravanjem.
Zato, ako na vašu prvobitnu ponudu nije odgovoreno, možete je obnoviti ako mislite da treba, ali ne odmah. Pustite da neko vreme proteče. I stalno imajte na umu da ne treba da se namećete, da vršite pritisak i da smetate drugoj strani.
Ovo pravilo kao i ostala važi za sve. I one koji su ušli u koncept zbog zabave kao i one koji su tu da bi osvešćivali svoju sexualnu energiju. Prihvatanje sudbine je važno za bilo koji prirodni koncept. Jer, prihvatajući sudbinu prihvatamo i Prirodu. Prihvatamo njen scenario u vezi nas. To može biti dosta različito od onoga što smo mi zamislili u svojoj glavi, ali treba da imamo na umu da su putevi Prirode mistični i nama nepoznati.
Priroda ne može da radi drugačije nego u našem interesu – u našem prirodnom a ne društvenom interesu, naravno. Zato, ako želiš prirodni koncept, onda imaj poverenja i poštuj prirodni zakon. Prepusti se Prirodi i sudbini, i sve će biti kako treba. Prirodno.
5. Faktor neizvesnosti je čvrsto ugrađen u ovaj koncept i ne treba ići protiv njega. Dakle, nema nikakvog planiranja budućeg odnosa. Da li ćemo se ponovo videti se ne dogovara unapred. Niti se izražava mišljenje o tome da li smo više raspoloženi za dugotrajniji ili kraći odnos. Sve će se to odlučiti spontano kada dođe vreme. Time ne pobuđujemo očekivanja partnera i ne pravimo u glavi potsvesnu vezu na koju računamo. Nema nikakvih očekivanja jer svaki sexualni susret može da bude poslednji.
Ovaj faktor nas uči da ne brinemo o tome šta će biti u budućnosti. Jer, besmisleno je da to činimo. Budućnost će biti ko zna kakva. Ako brinemo o onome što će se tek desiti propuštamo priliku da živimo život koji se sada dešava. Život u sadašnjosti je jedini život koji realno postoji. I prošlost i budućnost, naprotiv, predstavljaju samo iluzorno življenje.
6. Samo jedan partner je nedovoljan po ovom konceptu. Treba se držati pravila Jedan Plus. Društvene veze su po principu “samo jedan”. To je princip vezanosti. Prirodni princip je nevezivanje – sloboda.
Princip slobode je “Jedan” samo u jednom jedinom slučaju – prave prirodne ljubavi. U tom slučaju više nema nikakve potrebe za ovim konceptom i, naravno, za drugim partnerima. U svim ostalim slučajevima važi princip Jedan Plus. Potrebno je imati više od jednog partnera da bi vezanost lakše držali pod kontrolom, i da bi potsvesnom umu slali signal da znamo da ima dosta drugih ljudi koji bi mogli da budu u skladu sa nama a ne samo jedan. To je važno jer kada se vezujemo mi preko naše potsvesti automatski idealizujemo osobu sa kojom smo. Verujemo da je ona jedina koja može da postoji za nas.
Vezivanje za jednog partnera nas samo ograničava da se ispoljimo do kraja, i da naučimo kako izgleda nešto drugo, nešto drugačije od onoga na šta smo se navikli i za šta smo se vezali. Više od jednog partnera će, na efikasan način, razbiti potsvesno unošenje društvenih odnosa u koncept.
Jer, može se destiti da iako se verbalno slažemo sa ovim pravilom koncepta, da u dubini potsvesti, ipak, očekujemo da nađemo samo jednog partnera, i onda da ga zadržimo samo za sebe – onako kako se to radi u društvenim odnosima. Jedan Plus pravilo razbija taj ideal u našoj glavi i pomaže nam da odustanemo od njega. Tera nas da se opredelimo – da li smo za koncept ili ne.
Ipak, ovo pravilo ne treba primenjivati na silu. Možemo biti u sastavu koncepta čak iako nemamo ni jednog partnera. Možda trenutno proučavamo koncept i dok to radimo nećemo se, uopšte, otvarati za partnere. To je sasvim u redu. Hoćemo najpre da dobro proučimo koje su mogućnosti koncepta da bi što lakše odredili svoje mesto koje želimo u njemu da zauzmemo.
Moguće je, takođe, da još nemamo ni jednog partnera, ili da imamo samo jednog, jer još uvek nismo uspeli nekog dodatnog da pronađemo. Ili, nijedan drugi partner trenutno ne ispunjava uslove koje smo postavili. Naša “lestvica” može da bude postavljena nisko, na sredini, visoko ili vrlo visoko. Može da bude postavljena na “idealno”. Samim tim postajemo više ili manje otvoreni za partnere.
Ali, pravilo Jedan Plus koncepta ne bi trebalo ovom slobodom izbora dovoditi u pitanje. Jer, ako tražimo i idealno treba da verujemo da idealan ne mora biti samo jedan nego više njih.
7. Ne treba ulaziti u odnos po ovom konceptu ako smo u nekoj društvenoj vezi – zabavljanje, brak. Naravno, postoje razni tipovi veza u društvu. Zabavljanje ili brakovi otvorenog tipa, gde postoji veliki stepen otvorenosti i tolerancije. Gde se čak veze sa strane odobravaju. Bez obzira na sve to, nije poželjno ulaziti u odnos po ovom konceptu dok se situacija društvenih veza ne raščisti. Jer, ovaj koncept je dovoljno izazovan sam po sebi, tako da dodatne društvene veze – ljubavne i bračne – mogu veoma negativno da utiču.
Naročito nije preporučljivo, da ne kažem zabranjeno, da iz relativno stabilnih veza ulazite u ovaj koncept. Moja preporuka vam je da ne varate vaše trenutne bračne i ljubavne partnere sa kojima imate neki društveni odnos. Ako oni varaju vas, vi to ne morate da činite.
Ovaj koncept, koji u sebi ima težnju ka prirodnom, je uvek za iskrenost a ne za sakrivanje. Zato ne varajte vi ako varaju vas. Ako vam se varanje ne sviđa razgovarajte i pokušajte da se dogovorite u vezi toga. Ulaskom u ovakav koncept uz nesređenu društvenu vezu vam neće doneti ništa dobro. Možda će vas kratkoročno zavarati, ali na dugi rok stavljanje stvari pod tepih nema perspektivu.
Vi već znate da vas partner po ovom konceptu neće nikada pitati za vaše trenutno stanje – da li ste s nekim ili ne. Ne koristite to što mislite da ako onaj drugi ne zna onda kao da to i ne postoji. Jer, vi znate da to postoji, i to je sasvim dovoljno za loš kraj.
Ovaj koncept, dakle, nije sredstvo za rešavanje društvenih frustracija, jer se, uopšte, ne bavi društvenim, da bi tu mogao nešto da pomogne. Naprotiv, ovaj koncept društvo drži što dalje od sebe. On pokušava da napravi suštinski korak napred – ka prirodnom.
8. Nemojte dozvoliti da vam odnos koji imate po ovom konceptu “curi” u ostali društveni život koji vodite. Koncept je, koliko god intenzivno ga primenjivali, ipak, samo jedan manji deo vašeg ukupnog života. Ne dozvolite da vam ovaj koncept ulazi u svakodnevne aktivnosti. Držite ga po strani – “zaključanog”.
Nije loše da vas koncept stimuliše da dublje posmatrate stvarnost oko vas kad god osetite potrebu za tim. Da jasnije primećujete šta se događa, kako ljudi reaguju, kako se ponašaju i sl. To je dobro jer vam tako i sama suština koncepta postaje jasnija. Ali, nemojte dozvoliti da koncept “okupira i sabotira” čitavo vaše društveno vreme.
Zadržite fokus na društvenim obavezama koje imate. Nemojte da te obaveze dovodite u pitanje i izbegavate zbog toga što ste poneseni drugačijim pogledom na svet koji daje ovaj koncept.
Naravno, sve ono što je novo i što može da ima uticaja na naš život nas u izvesnoj meri ponese i obuzme. Naročito na početku. Zato tolerišite na početku da možda malo više nego što bi to trebalo budete obuzeti tom novinom koja je ušla u vaš život, ali kontrolišite šta se vremenom dešava. Trebalo bi, posle određenog vremena, da dođe do smirivanja strasti i vraćanja na uobičajeni životni ritam koji ste imali pre toga.
Dakle, ne tolerišite popuštanje u učenju, nepolaganje ispita, izbegavanje obaveza na poslu i obaveza koje se tiču ostalih društvenih aktivnosti koje imate. Sve to može da ide jedno s drugim. Kao različite fioke koje imate u ormanu. Fijoku u kojoj držite ovaj koncept držite zatvorenu i odvojenu od ostalih.
Pustite da se na prirodan način stvari menjaju – preko sklada a ne haosa. Setite se da je jedno od pravila ovog koncepta nevezivanje. Zato nemojte da se nakačite na ovaj koncept i zanemarite ostale aktivnosti vašeg života.
9. Tretirajte ovaj koncept kao kratkoročan. I ako potraje mesec, dva ili ako se protegne godinama. Shvatite da je “trenutno” ono što je u fokusu po ovom konceptu, a nikako “prošlo” ili “buduće”. Zato ne posmatrajte ovaj koncept kao vašu budućnost.
Možda će se kod nekoga ovaj koncept ugraditi u većoj meri u njenu ili njegovu budućnost, ali nemojte unapred računati na to. Posmatrajte koncept kao mogućnost sticanja dodatnih životnih iskustava. Kao pokušaj da osetite “dah” jednog drugačijeg sveta. Ali, istovremeno, budite svesni da je, ipak, “društveno” svet u kome vi živite. I zato, dok se stvari, u tom smislu ne promene tretirajte ovaj koncept kao dodatak a ne kao osnovu.
Ovo je sve bio uvod za pravilo koje kaže da ne prestanete da tražite vašeg “princa na belom konju” na uobičajeni društveni način. Nemojte da dozvolite da vas koncept ponese i da se ulenjite ili zatvorite za druge mogućnosti traženja partnera. Nemojte da prestanete da se družite, da izlazite i da upoznajete druge ljude. Kontrolišite da li se zatvarate sve više kako ulazite dublje u koncept. Pazite, koncept to ne traži od vas. Naprotiv. Kao kod prethodnog pravila. Ne dozvolite da vam ovaj koncept pokvari “društvenu zabavu”.
10. Poslednje pravilo kaže da uđete u suštinu koncepta što je moguće više jer na taj način će vam i pravila biti jasnija i uspećete lakše da ih držite pod kontrolom. Tada će koncept biti uspešno primenjen i doneće pozitivne rezultate.
To konkretno znači da ne primenjujete koncept dok se dobro niste upoznali s njim i dok dobro niste razmislili da li je sve to za vas. Da biste što bolje shvatili koncept pročitajte ga nekoliko puta kao knjigu. Posle toga možete da se zadržavate malo duže na detaljima i pojedinim temama, dok prelazite tekst tako što pokušavate dublje da shvatite pojedine ideje iz teksta. Pokušajte da te ideje povežete sa vašim životnim iskustvom i konkretnim primerima iz svakodnevnog života.
U neposrednom životnom dešavanju pronalazite potvrdu za neke ideje koncepta. Ovo je prirodni koncept i zato pokušajte da primećujete kako se stvari u Prirodi odvijaju, i koliko je to različito od onoga što se dešava u društvu. Ako ovako pristupite tekstu on će vas nagraditi mnogim uvidima o tome kako funkcioniše ovaj svet i mi ljudi koji smo u njemu.
Što se više upoznate sa konceptom, to ćete imati pred sobom mogućnost da više birate tip odnosa koji je baš po vašoj meri. Znanje koncepta će vam omogućiti da znate šta sve možete da uradite sa konceptom i šta od svega toga kao posledicu možete da očekujete. Saznanje o vašim potrebama i mogućnostima će vam pomoći da pronađete odgovarajuće partnere koji su baš za vas. I teoretsko i praktično iskustvo će vas postepeno pomerati na skali potreba koje će postajati sve više vaše prirodne a sve manje vaše društvene potrebe.

Koncept daje samo deset pravila za pridržavanje, ali vam je verovanto jasno da je samo prvo dovoljno što se tiče izazova. Ali, u ovom tekstu, u raznim temama, ima, takođe, mnogo predloga koji će vam pomoći da lakše izađete na kraj sa svim teškoćama koje se pojave. Ako dobro proučite ovaj koncept u teoriji i praksi, pronalazićete sami nova pravila i nove predloge.
Filozofska osnova koncepta je dala široku bazu. Što bolje tu bazu razumete, to ćete jasnije shvatiti da je koncept toliko širok da bi se o njemu moglo napisati i deset puta više teksta nego što ga sada ima. Zato, proučite dobro ovaj koncept i “pišite” onda vaša pravila i vaše predloge.
Jer, u ovom tekstu se ne nalaze direktni odgovori na sva vaša pitanja koja biste možda želeli da postavite u vezi ovog koncepta. Mnogi odgovori se nalaze između redova, a još više njih u dubinama na kojima ovaj koncept počiva. Zato, što dublje uđete u suštinu, to ćete imati manje dilema. Ne postoji nikakav help desk ili dodatna pomoć koja bi se bavila razjašnjavanjem nejasnog. I bolje je da je tako. Nešto treba da ostane i na vama da sami otkrijete. To do čega sami dođete će biti vaši najvredniji uvidi.

VEZIVANJE
Vezivanje je omiljena društvena tema. Jer, preko vezivanja društvo misli da najlakše i najbolje dobija na dubini i širini. Društvo je ovde sasvim u pravu. Vezivanje koje u sebi sadrži i energiju i ambiciju i želju i motivaciju je okosnica društvenog razvoja. Ali, vezivanje nije okosnica razvoja pojedinaca.
Društvo je uverilo pojedince da je biti u vezi nešto dobro – nešto mnogo bolje nego ne biti u vezi. To potiče iz uverenja da je više nečega uvek bolje nego manje nečega. Da je dva uvek bolje nego jedan.
Primenjeno na situaciju koncepta sexa bez obaveza to znači da društvo taj odnos rangira nisko na svojoj lestvici merila vrednosti. Jer, tu nema nikakvog vezivanja koje je uobičajeno za društveni život. Vezivanje je za društvo merilo dubine, a sex je, u tom smislu, po društvenom uverenju jedno površinsko dešavanje.
S druge strane, Priroda ima potpuno drugačiji pristup. Za Prirodu je vezivanje zarobljavanje. Nevezivanje je prirodni princip. Drugim rečima, što se tiče ljudskih bića, Priroda ne veruje u vezivanje nego u slobodu. Sloboda je vrhovni princip Prirode. Vezivanje je blokiranje energije koja ne može slobodno da teče i da pronosi život.
Ne možeš da “roniš” ako si vezan za površinu. Samo sloboda donosi pokret ka “dubini”. Što se tiče Prirode, ne moraš da budeš sam da bi bio slobodan. Možeš i da budeš s nekim, a da, ipak, oboje budete slobodni. Da vaša bliskost bude prirodna. Da se izražava slobodom, a ne vezanošću.
Dakle, društvo neobavezni sex proglašava za površni odnos u uverenju da vezivanje i obavezivanje može “dalje da dobaci”. Da može čoveku da donese dublji i potpuniji doživljaj.
Naravno, Priroda društvu “ne veruje na reč” zato što zna da u praktičnom životu stvari izgledaju potpuno drugačije. Jer, društvo pravu ljubav prikazuje kao jako veliko vezivanje koje donosi jako veliku strast i jako veliku patnju ako sudbina takvu ljubav slučajno razdvoji. To sve “jako i veliko” ostavlja utisak da se tu mnogo toga dobrog dešava. Velika ljubav daje veliko vezivanje. To je model društva.
Priroda će ti reći da je baš obrnuto istinito. Prava ljubav nije veliko vezivanje nego veliko oslobađanje. Nema velike teatralnosti kao što se to često prikazuje u ljubavnim filmovima. Nema toliko strasti, čežnje, nade, patnje i svega ostalog što uz to ide.
Nema svega toga zato što je prava ljubav sklad – prirodna usklađenost dva bića u vrlo visokom stepenu. To je harmonija, ravnoteža koja je obuzela dva tela i dva uma. Ali, to je prirodna obuzetost a ne društvena. Nema mnogo vezivanja, ali ima mnogo slobode – mnogo slobodne razmene energije između ljubavnika.
Društvo ne razume da je vezivanje jedno sebično stanje u kome tražimo da držimo u posedu to što nam daje neke materijalne, fizičke i psihološke koristi.
Učinićemo sve da drugu stranu što više vežemo za sebe emotivnim vezama, navikom i rutinom. Moramo da se osiguramo da nam drugi ne uzmu to što imamo, zato ćemo biti vrlo pažljivi. Ako druga strana počne slučajno “da se razvezuje” od nas pokušaćemo to da sprečimo svim sredstvima i svim mogućim vezivanjem koje nam društvo stavlja na raspolaganje.
Društvo, inače, voli veze jer “bez veze je bezveze”. Zato će pomoći vezivanje koliko god je to moguće. Nekada će zbog tog vezivanja progledati kroz prste “zaljubljenom čoveku” koji, naravno, “iz ljubavi” prema svojoj dragoj ucenjuje, preti, pritiska, okrivljuje, fizički maltretira. To su uobičajene scene iz filmova o “pravim ljubavima”.
Priroda kaže da su sva ta vezivanja vezana za lični interes i sebičnost. Da u njima nema ni “lj” od prave ljubavi.
Kako da budeš istinski zadovoljan i srećan kada si “vezan u čvor”? Kako da stvarno voliš kada si zarobljen? U zarobljeništvu sanjaš o slobodi a ne o ostajanju u zatvoru. Ostajanje u zatvoru trpiš a ne voliš.
Nasuprot vezivanju, sex bez obaveza po ovom konceptu promoviše slobodu od vezivanja. Slobodu protoka sexualne energije koja ako je slobodna i očišćena od društvenog vezivanja donosi blagotvoran dodir Prirode.
Ovaj koncept, takođe, veruje u prirodnu pravu ljubav – ne onu koju gledate po filmovima, nego onu koju ne gledate po filmovima, i onu koju ne možete često da sretnete u svojoj okolini. Ali, takve ljubavi postoje. Ima njih, ali ne tako mnogo kako društvo kaže, i ne u obliku vezanosti koji društvo voli da reklamira.
Društvo, takođe, jako voli princip izvesnosti. Ubedilo je pojedince da treba da se vezuju jer ih tako čeka izvesnija budućost. Ali, život je sve samo ne izvesnost. Ako hoćeš da osetiš život onda moraš da staneš na put neizvesnog.
Ali, društvo upozorava da je neizvesno nesigurno. Potrebno je da se osiguraš vezivanjem za ljude, za stvari, za društvene ideje i tako ćeš početi to da poseduješ. Imaćeš sve to i bićeš srećna.
Priroda ti, naprotiv, kaže da život teče i ne obazire se na ono što si stekla. Možeš da pokušaš da zadržiš fokus na životu i da ga na taj način doživljavaš, ili možeš da skreneš pogled sa života tako što si zaokupljena vezivanjem za ljude i stvari. Na kraju ćeš biti ne samo potpuno vezana za sve to nego i potpuno “zavezana”. Nećeš moći “da se slobodno krećeš” od sve te vezanosti i zavezanosti. Dok se ti tako ceo život baviš vezanošću život prolazi pored tebe neprimećen i neprepoznat – razvezan i slobodan.
Ovaj koncept sexa bez društvenih obaveza, naprotiv, pokušava da te drži što je moguće više nevezanu, što se tiče razmene sexualne energije, ali isto tako vrši i posredni uticaj da te na širem planu postepeno “razvezuje”.
Takođe, ovaj koncept podržava životnu neizvesnost kao svoj princip. Jer, ako je energija slobodna ona će se oblikovati u prirodnu sudbinu koja ti po ovom konceptu dolazi neizvesno – kao prava ljubav ili koncept širenja svesti.
Drugim rečima, tokom ovog koncepta može da ti se desi da se susretneš “sa svojim prirodnim dvojnikom”, sa svojom “srodnom dušom”. A isto tako može da ti se desi osvešćivanje sexualne energije i proširenje unutrašnje svesti. I jedno i drugo je prirodno. Prava ljubav nije ni jača ni veća od šire svesti. To je ista energija samo drugačije “boje i raspoloženja”. Prava ljubav je “za odabrane” a šira svest za sve ostale.
Seti se sada onog toliko poznatog izraza koji se na svakom koraku čuje u društvu a vezuje za sex: “To je samo sex”. Uporedi to sa onim što je upravo rečeno o najdubljim mogućnostima ovog koncepta, i zapitaj se da li je to “samo”? Da li je to “malo”?
Mogućnosti unutašnjih promena na bazi ovog koncepta postoje, što ne znači da će se svakome i desiti. Jer, neko će želeti da dublje uđe u koncept, a neko će se čitavo vreme “brčkati” na njegovoj površini.
I jedno i drugo je u redu, jer svako ima svoj životni put i svoj sopstveni ritam na tom putu.
U svakom slučaju, ovaj koncept će te preko svojih pravila koja važe za sve gurati ka nevezivanju i neizvesnosti bez obzira koliko duboko i daleko trenutno želiš da ideš.
Ali, kako da se ne vezuješ? Kako da ostaneš nevezana kada si navikla da se vezuješ? Kako da ostaneš nevezana kada se radi o pobuđivanju dubokih osećanja koja spontano dovode do vezivanja?
Pa, upravo na onaj način kao što je rečeno: preko prirodnog dodira. Prirodni dodir ne vezuje nego oslobađa. Društveni dodir jedino može da te vezuje.
Zato, ako držiš društvo podalje od sebe neće ti se dešavati vezivanje koliko god da su tvoji doživljaji duboki. Ali, kako da osetiš prirodni dodir kada si navikla na društveni? To je pravo pritanje: Kako?
Svaki koncept ima neku svoju kritičnu tačku oslonca od koje zavisi “biti ili ne biti”. Ta tačka je za ovaj koncept baš to: kako izaći na kraj sa vezivanjem?
Pošto je vezivanje društvena kategorija a ne prirodna, i pošto se radi o jednom iluzornom stanju, odgovor se nameće sam. Potrebno je shvatiti što dublje suštinu vezivanja. Samo to je potrebno i ništa više.
Kako je shvatiti?
Tako što ćeš da uz pomoć koncepta razmišljaš o tome i malo po malo stičeš uvide o iluzornosti vezivanja. Počećeš sve više da shvataš, da ništa korisno nemaš od toga. Da je to nepotrebno i da ti ne donosi ništa dobro. Dakle, koncept će ti dati dovoljno materijala da ako si vredna, uporna i posvećena postepeno počinješ da uviđaš suštinu vezivanja. Počećeš sama da pronalaziš vezivanja u svojoj okolini, i da primećuješ kakav razoran uticaj ona imaju – kakav “rusvaj” ostavljaju iza sebe.
Postaćeš svesna iskrivljenog društvenog pogleda na stvari kada ti društvo, na primer, svuda i na svakom koraku šalje poruku da je sex bez društvenih obaveza bezdušan i mehanizovan, i da si i ti sama takva ako se time povodiš i ako se za to vezuješ.
Ti ćeš, naravno, znati iz sopstvenog iskustva da bi povodom toga društvo najpre trebalo da upire prstom u sebe. Jer, društvena vezanost, u kom god da je obliku, je bezdušna i mehanizovana jer misli uvek samo na sebe, dok prirodna razmena životne energije koja se dešava između bića je u njihovom najdubljem individualnom interesu.
Dakle, razumevanje ruši barijere vezanosti lakše nego bilo šta drugo. Sve ostalo su priručna sredstva: više partnera, ređe viđanje, odustajanje na neko vreme ili za stalno od partnera kod koga se pojavila vezanost, itd. Primenićeš i to da smanjiš vezanost, ali ćeš shvatiti da je glavno razumevanje.
Na primer, zamisli situaciju da si otišla u bioskop i gledala izuzetno dobar film. Toliko te je poneo da si postala prosto obuzeta filmom. Ali, šta radiš kada se film završi? Naravno, ustaješ i izlaziš iz bioskopa kao što to rade i ostali. Nećeš, dakle, ostati u bioskopu i lupati nogom o pod tražeći da se film nastavi. To ne radiš zato što shvataš da je film gotov i da se više ništa ne može učiniti da bi se on produžio. Moraš da prihvatiš tu činjenicu i da se zadovoljiš s njom.
Zamisli, sada, situaciju da si poznata sportiskinja koja je dobar deo života provela u nekom sportu. Postizala si brojne pobede, imala toliko lepih iskustava, upoznala mnogo ljudi. Ali, sportska karijera je završena i ti moraš da odeš. Šta radiš? Odlaziš, naravno, jer shvataš da je tvoje vreme prošlo. To je tako sa svima i to moraš da prihvatiš.
Prihvatanje sudbine je velika životna škola koja nas opominje da trebamo da prihvatamo život a ne da mu se suprostavljamo. Mnogo više ćemo život shvatiti kroz prihvatanje nego suporostavljanje.
Nekome je lakše da prihvata izazove sudbine a nekome teže. Onaj ko je u životu imao manje izazova takve vrste i kome je uglavnom “teklo med i mleko” verovatno će imati više problema da se suoči sa stvarnošću.
Neko će, tako, dozvoliti sebi da mu loši vremenski uslovi pokvare dan. Očekivala je sunce, a dobila kišu, i zato je sada neraspoložena i tužna. Šta može da uradi? Jedino to da se pomiri s tim. Da shvati da to treba prihvatiti kao životnu stvarnost.
Isto kao što svi ovi gore navedeni primeri traže prihvatanje tako i vezivanje za nekog sexualnog partnera u okviru ovog koncepta traži i razumevanje i prihvatanje činjenice da naš dojučerašnji partner više ne želi da ima odnos s nama. Moramo da prihvatimo da kadgod ne postoji obostrano slaganje trebamo da nastavimo dalje, bez obzira koliko smo se u međuvremenu navikli i vezali za partnera.
Što više razumemo od života i samog vezivanja to ćemo više biti slobodni i nevezani, a ako se, vezanost ipak, pojavi treba da je prihvatimo kao što treba da prihvatimo i patnju koja dolazi prekidanjem odnosa vezanosti. Isto tako, treba da nam bude jasno da ćemo vremenom sve lakše izlaziti na kraj sa nekom budućom vezanošću ako se tome budemo, zaista, posvetili.
To je ono što možemo da učinimo s vezanošću ako želimo da ostanemo u okviru ovog koncepta. Ono što osim toga još možemo da učinimo, ukoliko nas vezanost proganja, je da napustimo koncept, jer shvatamo da nas vezanosti prilično pogađaju i ne želimo, zato, da se toj patnji izlažemo svaki čas. I jedno i drugo rešenje su sasvim u redu – i ostati i otići. Na taj način će biti izvršena prirodna selekcija, gde ostaju oni koji treba da ostanu i odlaze oni koji treba da odu.
Postoji još jedan način kako da izlazimo na kraj s vezanošću bilo koje vrste pa i sexualne. Gornji primeri koji koriste princip razumevanja su više indirektni načini rešavanja problema vezanosti. Ali, postoji jedan mnogo moćniji način da se to uradi. Da li pretpostavljate o čemu je reč?
Radi se, naravno, o onome što je na više mesta isticano u ovom tekstu. Radi se o prirodnom načinu doživljavanja stvarnosti. Kada stvarnost oko sebe doživljavate na neposredan način, onda društvo i sva njegova “služinčad”, između ostalog i vezivanje, nestaju automatski iz vas sasvim spontano i lako.
Nestaju jer oni nisu deo prirodnog sveta nego društvenog. U tim trenutcima ste Prirodu pustili u sebe “na velika vrata”. Kroz ta vrata društvo ne može da uđe.
Drugim rečima, i Priroda i društvo istovremeno ne mogu da budu u vama. Onda kada pustite snažniju struju Prirode u sebe istovremeno se u toj meri društvo povlači iz vas.
Kako u praktičnom smislu doživeti stvarnost neposredno?
Tako što ćete pokušati da budete što više prisutni u sadašnjem trenutku – budni za sve što se oko vas dešava. Tako što ćete da postanete svesni toga što se konkretno dešava.
Dakle, ostajanje u sadašnjosti vam pomaže da se više otvarate za Prirodu i da lakše prevazilazite društvene “pijavice” koje pokušavaju da se lepe za sve čega se dotaknete – pa i za ovaj koncept, naravno.
Ista ta priča je i sa zaljubljivanjem, sentimentalnoću, romantisanjem, emotivnim vezivanjem za partnere preko navika, itd. Sve su to kontakti sa iluzornom stvarnošću a ne neposrednom.
Videćete na više mesta u ovom tekstu predloge koncepta kako da ostanete u sadašnjosti i da posmatrate ono što se u njoj neposredno dešava (na primer, u temama o kontaktu, Programu Plus, osvešćivanju sexualnosti, itd).
Sve to se radi da biste se što više otvarali za Prirodu, i da biste s partnerima što lakše stvarali prirodni odnos a ne društvenu vezanost. Imajte na umu da prirodni odnos može da bude neizmerno dubok a da, ipak, pri tome ostane slobodan.
I sam sexualni odnos vam je prvoklasan neposredni dodir sa stvarnošću. To je ono što se pominje u nekim delovima teksta kao “skidanje društvenog odela”. Jer, u trenutcima sexa društvo u najvećoj meri izlazi iz vas, a Priroda se sve više useljava. U trenutku orgazma je društvo potpuno nestalo a Priroda sela na “tron”.
Pa, kako onda, kada je sex tako moćan prirodni eliksir, ne deluje jače na nas da ostanemo u okvirima Prirode?
Sex deluje kao moćan prirodni “napitak”, ali samo dok smo u okviru sexa. Tada ne mislimo na društvo jer je ono potisnuto. Ali, kada se sex završi, društvo se vraća u nas, zato što smo “društveno zaraženi”.
Jer, društvena merila vrednosti, uverenja, moral, a sa time i društvene predrasude, stereotipi i gomila neprirodnosti se potsvesno uselila u nas bez naše volje i dozvole. Ono što možemo da uradimo po tom pitanju je da se što više “oprirođujemo”, uprkos tome što nas društvo skoro totalno poseduje. Ovaj koncept pokušava na svoj način da vas potstakne i pomogne da Prirodu što više “pustite u sebe”.
Ali, da ne bi bilo zabune, ne znači sve što je vezano za sex automatski neposredno doživljavanje stvarnosti. Ne. Samo direktni sexualni odnos to znači, jer nas velikom snagom drži “prikovanim” za sadašnji trenutak i za prirodnu energiju.
Za razliku od toga, svesno ili potsvesno razmišljanje o sexu je potpuno suprotna stvar. To je lutanje po “močvari” prošlosti i budućnosti i jedna od omiljenih društvenih poslastica za manipulaciju.
Jer, društvo će “upregnuti” ljude da čine mnoge “društvene stvari” zbog toga što im je sex stalno na umu. Sex je, u tom smislu, jak društveni simbol i samim tim posredni životni doživljaj a ne neposredni.
Dakle, osim direktnog sexualnog odnosa, što više boravite u sadašnjem trenutku, budni i prisutni duhom, ili što više koristite dublje nivoe koncepta kao što je osvešćivanje sexualne energije, to vam Priroda više “sedi na ramenu” i to ste slobodniji od društvenih uslovljenosti koje su u vama.
Što je više makar povremeno Priroda u vama, to lakše generalno izlazite na kraj sa svim društvenim “progoniteljima”, između ostalih i sa vezanošću. Zato, budite što više sa Prirodom i postajaćete sve više nevezani. Postajaćete sve više slobodni i bezbrižni. Sve više “svoji”.