Wednesday, August 25, 2010

DA LI SEX BEZ OBAVEZA MOŽE DA BUDE DUHOVAN?

Verovatno ste čuli za Tantru – vrstu Yoge koja koristi sex kao oblik duhovnog uzdizanja. Tantra je najpoznatija u široj javnosti, ali Tantra nije jedina koja koristi sex – niti u oblasti same Yoge, niti uopšte, u drugim delovima sveta i drugačijim sistemima duhovnog razvoja. Ali, ovde se nećemo baviti tim pravcima. Koga to zanima može na Internetu da nađe dosta informacija.
U čemu je razlika između sexa kao obične aktivnosti i sexa kao duhovne aktivnosti?
Možda već naslućujete iz prethodnog teksta. Razlika je u nameri. Kao što smo već rekli u prethodnim temama, sex po ovom konceptu može da ima različite namere. Duhovni sex se razlikuje od uobičajenih oblika sexa po nameri da se sex iskoristi kao poluga unutrašnjeg razvoja. Jer, duhovni razvoj je baš to – razvoj našeg unutrašnjeg bića.
Ali, da li dve osobe koje imaju različite namere i različit pristup sexu po ovom konceptu mogu skladno da funkcionišu u sexualnom odnosu? Da li su zabava i duhovni razvoj spojivi? Na to pitanje smo već odgovorili u prethodnim temama, ali nije loše da se još malo na to osvrnemo.
Sexualni odnos je takav doživljaj koji briše sve granice koje postoje između dve osobe. U sexualnoj ekstazi više nije mnogo važno kakvi su razlozi i namere. Sve to nestaje u sexualnom vrtlogu u kome dvoje zajednički uranjaju u “okean” Univerzuma.
Naravno da je, uglavnom, bolje ako su namere više u skladu. Ako su, na primer, oba partnera usmerena ka istraživanju sexa ili ka duhovnom razvoju, itd. Jer, na taj način će se verovatno lakše dogovoriti o tehnikama, dinamici i sl. Ali, to ne mora uvek da bude tako. Često mogu različiti razlozi i namere da daju odličan sexualni sklad.
Ono što je najvažnije bez obzira na namere, kao što već znate, je što jače obostrano fizičko i energetsko privlačenje. Isto tako je važno i razumevanje i prihvatanje ovog koncepta od oba sexualna partnera. Ako je to u redu, onda će se i ostali uslovi uskladiti – i različite namere, između ostalog.
Jer, i onaj koji je, na primer, na duhovnom putu će imati sexualno uživanje i zadovoljstvo kao i onaj kome je namera samo da se dobro zabavi. Samo što će onaj koji koristi sex u duhovne svrhe pokušavati da tu energiju kanališe i doživi je dublje nego inače. Nekada će u tome u nekoj meri uspeti, nekada, uopšte, neće. U tome je sva razlika. Sexualni odnos će biti sasvim normalan, i osobe što se tiče različitih namera neće imati nikakvih ograničenja. Mogu nesmetano da istražuju i osvajaju nepoznate prostore.
Duhovni sex ne znači uzdržani sex – neki svetački sex, ili nešto slično. Ni u kom slučaju. Duhovni sex samo znači osnovnu nameru da se sex upotrebi za produbljivanje osećajnosti ili proširenje svesti ili nekog trećeg razloga koji bi trebao postepeno da nas menja iznutra. Ali, to istovremeno znači da takve promene trebaju da dolaze spontano, same po sebi, a ne kao strogi ciljevi koji se vojničkom disciplinom moraju ostvariti.
Ako sex treba da utiče na duhovni razvoj osobe, onda će on to učiniti svojom mekoćom, prefinjenošću, istančanim osećajem, itd, a ne nekim mehanizovanim ritualom za koji postoje stroga pravila i čvrsta merila. Zato će i duhovni sex izgledati sa strane isto kao i neduhovni, jer i jedan i drugi sex, kao i svi ostali, će se po ovom konceptu truditi da prodube ukupni sexualni doživljaj – to će im svima biti zajedničko. Trudiće se da obrate pažnju na sam odnos, da ga posmatraju kao nešto vredno, bitno, nešto što se kontinuirano unapređuje, usklađuje, otkriva. Ako se tako pristupi sexu, onda različite namere neće razdvajati nego spajati. Tada kombinovanje različitih namera može da bude kao so u jelu ili šlag na torti.
Ovde se toliko priča o sexu, ali ako se malo udubite u text videćete da je sex samo okvir za jednu važniju priču koja se ovde priča – priču o unutrašnjim promenama. Tada će vam postati jasno da ovaj koncept sexa bez obaveza nije nešto naročito sexualan.
Jer, i u društvenom životu je sex veoma prisutan. Pitajte zaljubljene ili bračne parove da li bi mogli da funkcinišu bez sexa i ogromna većina će vam reći da je to nezamislivo. Možda nisu baš nešto sexualno hiperaktivni, ali veza potpuno bez sexa je za većinu, ipak, neprihvatljiva.
Sada zamislite ovaj koncept koji se putem duhovnog razvoja osobe polako prenosi sa sexualne aktivnosti na druge oblasti života. Priroda polako ulazi tamo gde je društvo bilo neprikosnoveni gospodar. Šta dobijamo na kraju? Dobijamo život usklađen sa Prirodom u kome postoje razne životne aktivnosti od kojih je sex samo jedna od njih. Niti je najbitnija niti najdominantnija. Na kraju ste dobili harmoničan životni dan a ne sexualan. Sex je samo na početku štrčao, zato što je sve ostalo bilo “sivo”. Dakle, dobili ste što se tiče sadržaja nešto slično kao i u društvu – razne aktivnosti plus sex.
Slično, ipak, nije dobra reč u ovom kontekstu, jer je razlika između prirodnog i društvenog suštinska. Setite se u šta je društvo pretvorilo sex terajući ljude da igraju društvene sexualne igre. Društvo ne ume drugačije da radi stvari nego trapavo. Takvo je u svemu. U svim oblastima života.
Šta će vam, na primer, reći prosečni ambiciozni poslovni čovek ako ga pitate šta mu je najvažnije u životu? Naravno, reći će da je to njegova porodica, a neće biti svestan da upravo sa svojom porodicom provodi najmanje vremena, ulaže najmanje svojih misli i emocija.
Ogromnu većinu svojih umnih kapaciteta je takav čovek dao svom poslu i možda svojoj ljubavnici. Raduje se kao malo dete svakom i najmanjem poslovnom uspehu, a nikada nije bio na roditeljskom sastanku svoje dece, i retko kad stigne da sa njima podeli njihove radosti i njima važne trenutke. Čak i na odmoru se oseća nelagodno bez svog posla i svojih uobičajenih obaveza. Ali, i dalje će da priča kako mu je porodica sve. To je ta uobičajena društvena stvarnost – nesvesnost.
S druge strane, ovaj koncept životnog smisla koji je pred vama je upravo suprotan – gura vas ka osvešćivanju. Ka razumevanju šta se stvarno događa. Ka izlaženju iz stanja svoje nesvesnosti. Koncept deluje kao izrazito sexualan samo ako se posmatra u užem smislu. Samo zato što se sa sexom počinje, i zato što je duhovna komponenta koncepta skrivena u mogućnostima – u nečemu što još ne postoji i tek treba da se stvori.
Doduše, koncept ne ide do kraja i ne razrađuje do detalja kako da produhovite vaš čitav životni dan osim sexualnog iskustva. To je ostavljeno po strani jer bi zahtevalo mnogo više vremena i prostora. Da li će ovaj koncept nadahnuti osobu ka nekom obliku duhovnog razvoja u širem smislu zavisi od same osobe i njenih životnih namera? Onaj ko bude želeo da se više pokrene ka unutra će naći načina da se sam pobrine za to.
Neko može da postavi pitanje, zašto se baš sa sexom pošlo u ovom konceptu? Zašto ne sa nečim drugim?
Pa, između ostalog i zato što retko šta drugo u sebi ima tu količinu prirodnog naboja kao što ima sex. To je već postojeća energija koja samo čeka da se upotrebi. Za sada je sex više društveno upotrebljen a manje prirodno. Ovaj koncept pokušava da iskoristi sexualnu kosmičku energiju kao pogonsko gorivo koje će svojim “raketnim punjenjem” izbaciti čoveka iz njegove društvene orbite. Učiniti ga prirodnijim, spontanijim, sretnijim. Slobodnijim od negativnog društvenog uticaja.
Osim sexa nijedna druga aktivnost nema takav rezervoar već stvorene prirodne energije, sa takvim potencijalom za promene. Nijedna druga osim jedne. Prave prirodne ljubavi. Ali, prava prirodna ljubav je tako mistična i neuhvatljiva da sa njom ništa ne možete. Nju ne možete ni da čekate ni da joj se nadate. Ona vam se dešava ili vam se ne dešava. Možda nećete imati priliku da je susretnete čitav život. Dakle, šta vam ostaje, ako izuzmete neizvesnu prirodnu ljubav? Sex.
Hajde sada da kažemo nešto malo konkretnije o sexu kao mogućnosti duhovnog razvoja, da bi oni koje to zanima imali od čega da pođu, i da možda i sami na bazi tih principa menjaju, kombinuju, unose promene i inovacije. Možda će neko inspirisan ovim konceptom ući dublje u duhovni svet i na taj način osvetliti tu drugu stranu ovog koncepta – onu koja je sada u senci.
Koga duhovni razvoj zanima može da se, naravno, informiše na raznim stranama. Pogotovo na Internetu. Videće da postoji more informacija i da duhovni razvoj ima nebrojeno mnogo puteva i staza. Ovo pred vama je samo jedan ugao gledanja na tu stvar.
Dakle, sex kao duhovni razvoj ne može da bude suštinski nešto drugo od duhovnog razvoja uopšte.
Što se mene tiče, duhovni razvoj može da ide na dve glavne strane – kao svestan i kao nesvestan put. Kao širenje unutrašnje Svesti i kao dodir sa svojim unutrašnjim Nesvesnim. Koji ćete put izabrati zavisi od vas samih i toga koliko vam neki put više leži po prirodi.
Kako bi izgledali ti duhovni putevi primenjeni na ovaj koncept sexa bez obaveza?
Ako hoćete da upotrebite sex kao sredstvo za nesvesni put duhovnog razvoja, onda ćete pokušavati da budete što više prepušteni struji sexualne energije da vas nosi kuda ona želi. U stvari, ništa nećete pokušavati, jer svaki pokušaj se vezuje za svesni put a ne nesvesni. Nesvesni put je put totalnog prepuštanja – apsolutne predaje. Put “zaboravljanja”, put “utapanja”, put “rastvaranja”.
Dakle, bićete boginja ljubavi za koju neće biti nikakvih tajni. Bićete uronjeni u doživljaj u toj meri da ćete postati samo to što se tada dešava.
Setite se putopisnih emisija koje ste možda nekada gledali o udaljenim narodima koji žive u Amazoniji ili nekim sličnim krajevima i imaju svoje rituale u kojima padaju u trans. I nesvesni put je put sličan tom transu. U totalnoj ste ekstazi i za vas ne postoji ništa drugo nego dešavanje. Vi ste potpuno iščezli. Postoji samo dešavanje u koje ste se pretvorili.
Naravno, sve to ne mora da bude baš tako dramatično, ali rečeno je na taj način da shvatite suštinu. Kada ste u dubokoj ekstazi, onda dodirujete vaše najveće dubine – vaše Nesvesno. Taj dodir postepeno menja vaše unutrašnje biće. Usklađuje ga sa Univerzumom. Sa Prirodom a ne sa društvom.
U praktičnom smislu potrebno je da budete što je moguće više opušteni, da bi se sve blokade i uzdržavanja koje imate na potsvesnom nivou uklonile. Možda je bolja reč da budete što je više moguće prepušteni. Da se potpuno tome predate – bez stida, bez uzdržavanja, bez straha. Tada se polako rastapa vaš ego i uranjate čisti – “nevini” – u kosmičku energiju. Naravno, biće vam potrebno vreme da se prilagodite i da postepeno razumete ovu tehniku. Ne očekujte rezultate. Ne radite to zbog rezultata. Jer, interes uvek blokira.
Setite se šta smo govorili o društvu. Osnovni društveni motivacioni mehanizam je baš to – interes. A duhovni razvoj ne može da se dešava na bazi interesa – bilo kog. Pa i samog duhovnog postignuća. Može da postoji samo namera očišćena od svakog interesa.
Nesvesni duhovni put nema nikakve veze sa uobičajenom nesvesnošću ljudskih bića. Radi se o “prirodnoj nesvesnosti” – najdubljem nivou čovekove unutrašnje prirode. Za razliku od toga, čitav život koji većina ljudi vodi je imitacija nesvesnog duhovnog puta. Ljudi su prepušteni, ali ne svom unutrašnjem Nesvesnom, nego svojoj potsvesti – društvu koje je u njima.
Drugi oblik duhovnog razvoja, za razliku od nesvesnog puta, podrazumeva da širimo svoju unutrašnju Svest. Ne društvenu svest i društveno iskustvo. Društvenu svest smo već savladali kada smo imali nekoliko godina. A društveno iskustvo stičemo čitav život. Ali, to je iskustvo jedne iste suštine – na bazi istih dobro poznatih merila vrednosti.
Više društvenog iskustva će ti dati mogućnost da bolje i lakše ostvaruješ svoje društvene ciljeve, ali ne i da ih preispituješ i pitaš se, šta će ti oni uopšte, ili čemu sve to?
Društveno životno iskustvo će te samo još više uvezati u svoje “mreže”. Tako ćeš, na primer, moći po ceo dan da pričaš o duhovnom, možda i nešto konkretno da radiš na tom planu, a da ne budeš svesna da se godinama nisi, u stvari, nigde pokrenula. Društveno iskustvo ti je osim mogućnosti da lakše dobijaš i da se lakše snalaziš u konkurentnoj društvenoj utakmici dalo i mogućost da sebe i druge možeš lakše da zavaravaš.
Dakle, svesni duhovni put traži od nas da širimo svoju prirodnu Svest, a ne društvenu svest. Da stičemo prirodno Iskustvo, a ne društveno iskustvo.
Društveno iskustvo stičemo preko misli i osećanja a prirodno Iskustvo preko doživljavanja. Doživljaji širenja Svesti se dešavaju kada smo što više budni i prisutni za ono što se u nama i oko nas dešava. Setite se Programa Plus i osvešćivanja sexualne energije i biće vam jasan duhovni potencijal ovog koncepta.
Dok je put nesvesnosti prepuštanje, put Svesti je neprepuštanje – put buđenja, put primećivanja, put ne rastapanja nego kristalizacije.
Primenjeno na naš koncept to znači da ako hoćeš da se svesno duhovno razvijaš korišćenjem sexualne kosmičke energije, onda ćeš se truditi da budeš što budnija za sve što se događa u toku sexualnog odnosa. Za dodire, poglede, mirise, za sve ono što možeš da primetiš i doživiš. I to ti je to. Nekada ćeš moći više toga da osetiš, nekada manje.
U svakom slučaju, tokom vremena, kada bolje razumeš ovu tehniku, počećeš sve više detalja da doživljavaš i sve dublje da osećaš – da sve više proširuješ svoj emotivni kapacitet.
Dakle, doći će do promena u unutrašnjosti na taj način da se tvoja emotivna skala proširila. Što si u stanju dublje, više, specifičnije i detaljnije da osećaš to se tvoja Svest sve više kristalizuje i to si, na neki način, više živa. Više postojiš. Suštinski si se promenila i postala makar malo drugačije biće nego pre toga.
Čitava stvar je u tome da duhovnim razvojem doživljavaš istinsku promenu svoje unutrašnje suštine, a društvenim razvojem samo “kozmetičku promenu” tvoje spoljašnje “periferije”, a da pri tome tvoja suština ostaje potpuno netaknuta. Tvoja periferija – društvo u tebi – ima moć da te uveri da se sa tobom stalno neke nove i bitne promene dešavaju, i da učini to da ne primećuješ da je tvoja unutrašnjost svo to vreme, ipak, ostala nepromenjena – ista kao i pre.
Ali, svesni put duhovnog razvoja je mnogo više od samog sexualnog odnosa i iskustva vezanog za njega. Kada ideš duhovnim putem onda to znači da pokušavaš da primenjuješ prirodna pravila i zakone na čitav svoj život. Da se prema tim pravilima rukovodiš, i da svoj život sa njima usklađuješ. To nekada može biti veoma bolno iskustvo, za razliku od sexa gde ti u svakom slučaju dolazi zadovoljstvo – i ako si bila “vredna” pa dobro uradila zadatak sexualnog osvešćivanja, kao i ako si “zabušavala” i prepustila se da te reka strasti nesmetano nosi.
Biti na duhovnom put Svesti, takođe, znači suočiti se sa svojim potsvesnim sadržajem – sa svojim strahovima, frustracijama. Ne sakrivati se od njih nego i njih osvešćivati – na isti način kao i sexualni odnos. Tako što ćeš ih posmatrati, dublje doživljavati, ne bežati od njih. Tako što ćeš pokušavati da ih što bolje razumeš.
U ovom konceptu sexa bez obaveza pruža ti se zaista “lepa” prilika da se suočavaš sa svojom potsvešću. O čemu se radi? O onome što je najveći “kamen spoticanja oko koga se koplja lome” što se tiče ovog koncepta. O vezivanju.
Kako srediti situaciju koja je tako “nesrediva”? S jedne strane, da bi osvešćivala svoju sexualnu energiju potrebno je da što dublje osećaš i što više doživljavaš. Kada to radiš spontano se vezuješ za osobu koja ti to pruža, ili sa kojom to zajednički doživljavaš. Tu ne možeš da varaš, jer ako se držiš po strani i blokiraš svoje emocije, onda je to čista mehanizacija.
Dakle, treba da se prepustiš (pazi – to je svesno prepuštanje a ne nesvesno), da te sexualna energija obuzme što više, a onda taj doživljaj što više da osvestiš – da ga postaneš što više svesna. I u detaljima i u celini.
Ti, dakle, treba da proširuješ a ne da sužavaš, da obogaćuješ a ne da osiromašuješ, da puštaš a ne da kontrolišeš, da se otvaraš a ne da se zatvaraš i blokiraš. Dakle, ako dobro uradiš taj zadatak, spontano ćeš se verovatno manje ili više vezati za osobu sa kojom to sve doživljavaš.
Kako sada postupiti, kada smo rekli da vezivanje ne treba da se dešava? Jer ono vodi ka zaljubljivanju i ubacivanju društvenog odnosa u čitavu priču.
U stvari, iako je bitno da li se vezivanje dešava ili ne još je bitnije kako ćeš ti na to da reaguješ? Šta ćeš da uradiš? Da li ćeš da postupiš onako kako ti društvo nalaže – da bežiš i sakrivaš se? Da gledaš kako da iščupaš živu glavu tako što ćeš pokušavati ono što se obično radi u tim situacijama – da skreneš misli nečim drugim, da se okupiraš nekim poslom, da brže bolje nađeš nekog drugog partnera za sex, ili da zaboraviš na čitav ovaj koncept?
Osim takvog “histeričnog” pristupa, možeš da koristiš prirodne zakone pa da se suočiš sa svojom patnjom koja se pojavila. Možeš da se otvaraš za nju i osvešćuješ je tako što ćeš “da joj osetiš dah”. Prirodni zakoni će ti pomoći u tome.
Setićeš se da prirodna ljubav ne vezuje nego oslobađa. Da su Prirodi isto tako drage i njene oluje, snegovi, kiše kao i lepo vreme. Čovek u svom neznanju deli i seče, a Priroda prihvata sve. Tako i ti. Moraš da se učiš da prihvataš i sudbinu koja ti je najpre “otvorila vrata”, da bi ti ih onda zatvorila – možda baš onda kada ti je najlepše i najbolje.
Ali, moraš imati poverenja u Prirodu. Jer, ona tačno zna zašto to radi. Možda baš zato jer namerava da ti otvori neka treća ili četvrta vrata. A možda zato jer ti je sada na redu baš ta životna lekcija sa kojom si do sada odbijala da se suočiš. To je tvoja sudbina i moraš da se učiš da je prihvataš onako kako ti dolazi.
Dakle, Priroda voli i svoje nepogode kao i svoje lepo vreme. Učini i ti isto. Voli svoje strahove i patnje kao i svoja zadovoljstva. I onda tvoje patnje i tvoja zadovoljstva više neće biti ono što su bile. Postaće jedno isto – životna harmonija. I tada ćeš doživeti sreću. “Nedopingovanu sreću”. Prirodnu.
Dodir Prirode te ne vezuje nego oslobađa. To što osećaš vezanost je zbog društva koje je u tebi. Jer, društvo te je naučilo na tu slatku euforiju koju očekuješ i za kojom žudiš. Ali, sa euforijom si dobila istovremeno i patnju i postala zarobljenik i jednoga i drugoga. Priroda ti kaže da su to sve iluzije, i da ti ništa od toga stvarno nije potrebno. Proveri. Pusti Prirodu u sebe i postaćeš slobodna.
Naravno, jedno je staviti duhovno u centar svog životnog smisla i svakodnevnog života, a drugo povremeno osetiti duhovno osveženje u sebi. Koncept koji je pred tobom može da bude to osveženje. Ne više od toga. Ako hoćeš više, onda ćeš morati čitav život drugačije da organizuješ – oko Prirode i njenih zakona, a ne oko društva i njegovih simbola.
Ali, to je jedna druga priča koja izlazi izvan okvira ovog teksta. Ipak, “prvi čin” je tu i ako se malo više udubiš moći ćeš da naslutiš kako izgleda “čitava predstava”.